Nova Istra

229 Antun LUČIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. kovlje poticali začinjavci; Marulić ga iskazuje spramTuraka, prinosi je fra/don Fra- njo Milićević pjesmom Tursko nasilje , a kroz aluzije podastire taj motiv i hermetički lirik Tonči Petrasov Marović. U eseju Mir meju nami , objavljen ne slučajno 1. svibnja 2009., a po kojemu je knji- ga mogla dobiti većinski dio naslova, pešordsko perce skreće pozornost na čovjeka koga autoritativna nastojanja vlasti svode na „jednodimenzionalnost i jednoznačnost zapravo na beznačajnost njegova postojanja...“ (str. 273) Ukazuje i na nezakonitost koja prerasta u „zastrašujući parasustav“ i usto navodi probleme nastale kulturom smrti što ponižava čovječnost; nije isključena ni uloga „organizatora zaborava naše povijesti“. Poziva se i na Črnjino upozorenje koliko su bitne „demokratske institu- cije narodnoga života“, posvemašnje oslobođenje i unutarnje preobrazbe, a Pešorda to vidi „dijelom povijestne nužnosti i božanske milosti, darom Hrvatskoj za ljubav koju je svjedočila tijekom stoljetnih stradanja za slobodu i mir kao živi junački štit Europae pod napadačima ʻ s iztoka ʼ “ (str 274). Posebno navodi primjer Istre koja se oslobodila od jednog, a bila „nagrađena drugim totalitarizmom“. Pritom ukazuje da su Hrvati odavno pismotvorni narod i oko 1275. stvorili su Istarski razvod u kojemu je zapisano „imamo tako mirno meju sobu susedski živiti“. Zacijelo, tu je magična riječ „meju“, suvremenom inačicom kazano među, između, u prožimanju. (Potkraj ovoga eseja navodi i komentar teksta Nikole Žica iz 1943. o talijanskim težnjama da odbiju nacionalne manjine, odnosno priznaju samo „državni narod“.) Osobitost je Pešordina stila jezično fonetsko pisanje, primjerice riječi: izkori- stio, sviet, uztrajno, izpunjenja, obterećeni, uzprotivio, nerazkidiv, obtužbe, robstvo, odpor..., što nije stvar jezične politike nego stilske obilježenosti. Primjena zareza u sredini rečenice svojevrsni je prebacivač značenja, distanca od prethodnoga iskaza, ali i zglobna ponuda drugoga sloja, naličja stvari iz života. Takva je bila njegova na- građena stihozbirka Bašćanska ploča, poema , ali i napisi Sloboda, mir meju nami . Za- rez je prvi mig ili poziv na dublju i smisleniju određenost, u rafiniranu odnosu pre- ma umjetnosti. Na rubovima opservacija Pešordini napisi nose dodirnice i s kolumnama Joze Pavkovića u Večernjem listu ili fra Tomislava Pervana ili don Ive Šutala u Katoličkom tjedniku . Usto je blizak romanesknim zapisima Michaela D. O'Briena Otok svijeta ; lastavice u romanu simbolično nude slobodu, bez zadrške, ali i s njegovim pričama iz života Otac u noći te napisima Rat za duše naše djece . Tekst je posigurno i sloboda i zaslužan mir, zglob za promicanje slobode između ljudi. Ključna riječ „mir“ u sredini je naslova knjige. Podsjeća na evanđeoski i središ- nji uskrsli Kristov nagovor „Mir vama!“ Usto, iz epigrafske baštine ona je kao riječ amen, gotovo po avangardnom estetskom zahvatu, na sredini ukresana teksta Baš­ ćanske ploče . Pritom ne treba zaobići ni međugorski Gospin nagovor da mir, samo