Nova Istra

228 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Antun LUČIĆ Treba napomenuti to da su Pešordini tekstovi postali vidljivi na prijelazu iz prije- lomna vremena šezdesetaša u sedamdesetaše – šezdesetih objavljuje uspjelije pjesme, a početkom sedamdesetih sudjeluje u bitci za hrvatski jezik i suverenitet hrvatske kulture u Bosni i Hercegovini. Usto je pojavak ove knjige o slobodi i miru ostvaren nadomak piščevih sedamdeset životnih godina (rođen 15. kolovoza 1950. u Gruda- ma). Ako je ona pobočnim ishodištem i autobiografska, ona podsjeća na autobio- grafiju književnice i slikarice Nede Mirande Blažević-Krietzman. Izgleda svaki objavljen tekst iz svoje skrovitosti poziva na stazu pravednosti i isti- ne, zglobno u više sfere. Prisjetiti se ovdje treba misli sv. Ivana Pavla II. o putu pri- bližavanju neprolaznoj tajni: „Srce je svake kulture njezina težnja da se još više pri- bliži najvećoj od svih tajni, tajni Božjoj.“ Iz takvih poticaja Pešorda nosi osobitu po- pudbinu, (ne)vidljiv nastavak spoznaja dohvatan i prihvatljiv za budućega čitatelja. Gledajući sprijeda i otraga, ovaj almanah tekstova dokumentira prijepore jedno- ga doba i oblikovno je zbirka sastavljena od zbirčica; ona nije u celofanu, kao zgod- no umotan paket tekstova. Po osobnom pristupu nije manje potrebno ili odloženo snoplje naredano oko nacionalnoga povijesnoga plasta. Po više sastavnica djelo nosi trag bašćinskoga pisanja kakvo je promicao Zvane Črnja – obojica iskazuju sintet- ske odnosno povijesno-duhovno-kulturološke iskaze. I onda kada oponiraju, takvi rukopisi uspostavljaju, uspijevaju evidentirati i imenovati, razgraničiti i usmjeriti. Sa šimićevskim opomenama i uz Pešordine nagovore skrećemo pozornost na po- litičku distopiju objašnjenu književnim svijetom, kakvu prilažu romani Životinjska farma i Tisuću devetsto osamdeset četvrta Georgea Orwella. Ovaj prozaist o naravi to- talitarizma otvoreno je spajao književnost i političke ciljeve. Stoga namjerno Orwell podsjeća na prožimanje politike i književnosti: „...mislim da sam baš tamo gdje mi je nedostajalo političkih pobuda napisao mrtva slova na papiru i da sam se izgubio u pretjerano kićenim i vulgarnim odlomcima, rečenicama bez smisla, ukrasnim pri- djevima, uopće u brbljanju“. U rečenomu romanu o zamišljenoj 1984. godini junak Winton Smith razbudio je svijest i kao pojedinac protivi se kolektivizmu. Individua malo što može promijeniti kad društvom vladaju parole: rat je mir, sloboda je rop- stvo, neznanje je moć. Tako nastajući totalitarizmi stvaraju nov jezik (Newspeak). 3. Marljivo pero kao da nadahnjuje arkanđeo Mihael, pridržava mu svitak dok ispi- suje potrebne retke. Ako je Matej nošen evanđeoskom objavom, Pešorda se zauzima pisati u državotvornom nastojanju. Otvara se temi „protimbe“, provlači kroz njezinu retortu brojne izazove, nepregledne, nemalo puta zaštitnički, osuđujući nametnuta rješenja koja ne donose slobodu, mir i istinu. Takvo su protivljenje kroz srednjovje-