Nova Istra

226 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Antun LUČIĆ Uvelike sržna i dugoročna poruka, odzvuk ili nanos tona pisma Najznačajniji ju- bilej Hrvatske , objavljen 1939. prigodom 1.300. godišnjice veza hrvatskoga naroda sa Svetom Stolicom, a prinijeli su ga puku četrnaestorica hrvatskih biskupa, na čelu s nadbiskupom dr. Alojzijem Stepincem – primjetan je u Pešordinu raspravljačkom načinu motrenja ili „postavljanja“ povijesnih i socioloških, političkih i kulturnih te, dakako, duhovnih stvari. Spomenuto pismo iznosi da se u prvim desetljećima 20. stoljeća pomamio odvojak školovanih ljudi u namjeri da „krsni list Hrvatskoga naro- da, njegovu povjesnicu, pogrdi, iskvari i uništi“ i takvi nesumnjivo rade, pri zasipanju raznih pogrda na prošlost, kao uporni i vješti „propagatori bezbožništva i promica- telji narodnog samoubijstva“. U nastavku duži ulomak toga pisma Pešorda donosi u Hrvatskom slovu 12. prosinca 2008. godine, naslovivši svoje opservacije Sat iz po- vijesti . Može se to povezati kao„suprotiva“ prisutnom širenju tzv. KGB kulture koja pritišće Hrvate u svojoj „udbonosnoj izvedenici“. Premda naslov knjige počinje riječju sloboda, treba se pozvati i na Pešordin tekst Križ slobode , objavljen 28. studenoga 2008. godine. Inspirativan redak-dva iz teksta svojevrsni je prikaz žrtve za slobodu: „Hrvatska nosi svoj križ slobode, svoju četr- naeststoljetnu slobodu križa, a svi prijatelji slobode i križa blagoslivlju milost danu Hrvatima tim poslanjem slobode i vjere među narodima.“ Posve upućeno Pešorda pokazuje to da se sloboda misli, ona čak mislećim postupcima stvara šire slobode. U drugom tekstu O slobodi je riječ izlaže da „zavadu među ljude i narode, u domove i domovine, dvojbe nema, unose stvarni sluge Zloga“. Time posredno iskazuje poziv na ljubav prema stečevini, otvorenost pamćenja, sve kako bi Domovina izdržala svo- ju uspravnost, oduprla se instrumentaliziranim silama Svezloga. Valja se prisjetiti napomene „za slobodu nas Krist oslobodi“, po Pavlovoj poslanici Galaćanima, i čini se kako je Pešorda duboko nadahnut ovom promisli. Cjelovit sadržaj knjige sastavljen je od pet poglavlja i dodatka. Nakon uvoda Svjet­ lost pamćenja , prvo poglavlje nosi naslov Croatia caritas est , drugo Istina i pomirba , treće Mir meju nami , četvrto Crvena omča i peto Izlazak , a u dodatku je donesena Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku 1971. godine . Sklonost i privrženost hrvat- skome čovjeku i njegovoj povijesnoj sudbini, na više strana u domovinskim prosto- rima i izvana, razotkriva se u zagovoru hrvatske budućnosti. Slijed tekstova objavljivan je u jedinom ovdašnjem tjedniku za kulturu Hrvatsko slovo , koji izlazi od 28. travnja 1995. Na stranice knjige uvršten je uvodni tekst kao prolog Svjetlost pamćenja , od 9. lipnja 1995., a knjižni blok dalje čine napisi u istome tjedniku od 2007., polazni Croatia caritas est (1), od 12. siječnja 2007., broj 612, pa sve do napisa Trojica su stala , tiskana 12. kolovoza 2011., u broju 851. Ovome ma- tičnom„hrvatskoslovnom“ nizu dometnut je i završni tekst Svršetak hrvatske Oluje, objavljen na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća u Zagrebu, 12. prosinca 2012. lje-