Nova Istra

225 Antun LUČIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. stu se poziva na uzoran predložak Istarskog razvoda . Žene i muži su oko 1275. u hr- vatskome jeziku stvorili i dobro dali do znanja kako „imamo tako mirno meju sobu susedski živiti“. Potvrđuje to i suvremenom rečenicom, na tragu srednjovjekovnih fiziologa, da neodložno djeluju „mediokratske i intelektualne falange u znaku pora- ženoga totalitarizma“. Takvoj neprilici zavođenja ne će narod prodati svoju dušu niti se, zamjećuje nadalje Pešorda, kani „prepustiti na ugriz njegovim drakulama koji sve zavodljivije danonoćno svoj smrtonosni ples plešu među nama, i na naš račun dakle“. (str. 274) Prostor stranica Hrvatskoga slova platforma je na kojoj iznosi suvremene i dobrodošle poglede sa zakašnjenjem, naročito o određenim povijesnim i društvenim prijeporima, razračunavajući se s odmakom prema minulim događanjima, ali usto prozirući te motreći stvari unaprijed. Napisi posloženi u arke knjige tematski su određeni i otvorenim izlaganjem raz- boriti. Trag je to Pešordina kontinuiranog literarno-publicističkog pisanja, ali i pre- voditeljske aktivnosti. U poveznici s nacionalnim i europskim kontekstom ti su tekstovi dijelom posredan kulturološki odraz i njegova koordinacijskoga rada pri UNESCO-u, na području savjetničkih kulturnih prinosa pri hrvatskome Ministar- stvu vanjskih poslova. 1. Osobitost Pešordinih nastojanja svakako je reakcija na sociološke pojave, vazda ih prateći intelektualnošću. Na takvoj otvorenosti je i procijep – između zapitanosti i uvida koji obilježavaju domovinske prijelome. Zamjetni su i njegovi dohvati u za- kučke uvriježenih ukletosti, vazda s doživljajem koji zahvaća i stanovita stanja zebnje nad nacionalnom zbiljom. Iskazani pogledi, nesporno, nose prikaz povijesnih postaja s nizom razvedenih poruka i pripomena. Neke Pešordine esejističke naznake unekoliko metodički potječu i od načina pisa- nja Milana Kundere, fra Lucijana Kordića i Antuna Šoljana, osobito uz fenomeno- loške obradbe. Spomenuta pera podsjećaju na put angažiranih htijenja kojima stvara inkluziju za buduće doba. Iskazana duhovnost poprima i mitski značaj, ali je pritom osjetan opis procesualnosti svijeta koja smjera na dovršenost. Tekstovi su ishodišno nastajali iz dvostruke naravi – ili u povodu određenih druš- tvenih okolnosti ili po autorskom opserviranju doba u kojemu živi, a oboje jasno te- matizira i po potrebi dotematizira. Otuda stilizirano raskošni i atomizirani članci odašilju svježinu i aktualnost, njeguju bogoljublje i čovjekoljublje, a svojim pojmov- nim iskoracima u manje znano ili protegom do tabu-tema njegovi redci zacijelo bi- vaju vehementni zahvati, zglobovi u svekoliku pohranu duha.