Nova Istra

213 Željka LOVRENČIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. ga posebno nije zanimalo. Pa čak ni utakmice „Vatrenih“ koje je ipak gledao. Isprva nenaviknut na uljeza u kući, ubrzo postaje oduševljen Bertinim uslugama. Ona je poput anđela stalno bdjela nad njim i ugađala mu te ga nastojala oraspoložiti kad bi klonuo. Njoj je taj posao dobrodošao da se malo makne iz kuće i od svoga prilično razmaženoga i zahtjevnoga supruga Janka. Previše različitih karaktera, Fabijan i Boris nikada nisu bilo osobito bliski. No, na- kon dugo vremena, upravo u toplo ljeto kad„Vatreni“ nižu uspjehe na terenu, dva se brata ponovno zbližavaju: Ipak se toga dana obradovao, nakon saznanja da će ga sutra vidjeti. Još kad bi taj razgovor između njih dvojice bio barem malo ugodniji, a ne ovakav kakav je redovito bivao do sada. Uvijek nerviranje s Fabijanove i čuđenje s Borisove stra- ne. Kao da su cijeloga života razgovarali na dva različita jezika! Ista krv, a tolike razlike među njima. Što je onda mogao očekivati od drugih ljudi? (Str. 61.) Nakon dugoga razdoblja, Boris dolazi k njemu na ukusan objed koji je znalački priredila Berta. Navraća i na dan Fabijanova rođendana kad mu donosi lijep dar – sliku koju je naslikao za njega. Ponovno uspostavljaju dijalog prekinut zbog Boriso- va odnosa prema Elzi i općenito prema ženama. Fabijan nije oprostio bratu to što se poigrao njegovom prijateljicom. Ali, Boris nikada nije odviše razmišljao o ljudima oko sebe. Najvažniji mu je bio vlastiti užitak: Boris ionako nije bio za ozbiljne veze. Što bi s njima? Žene oko njega bile su mu potrebne radi inspiracije na poslu. Kako bi inače napravio sve one skice i naslikao sve one slike? (Str. 112.) Sada kad su se zbližili, braća prebiru po uspomenama. Fabijan se sjeća svoje volje- ne Julije, a Boris pomišlja na Teu koja ga je vratila u mlade dane i s kojom je uistinu bio sretan. U ljeto, godišnje doba kad se ljudi opuštaju i zabavljaju, ali također svode račune, razmišljaju o životu i prave planove, dva se brata prisjećaju sretnih trenutaka provedenih s osobama koje su im puno značile. Tea je Borisu možda bila još jedan u nizu „trofeja“, no njegov sin Sven uistinu je bio zaljubljen u nju. Budući da otac nikada nije imao ni volje ni vremena baviti se si- novim problemima, uglavnom je sve rješavao novcem. Velikome zaljubljeniku u no- gomet, omogućio mu je i odlazak u Brazil na svjetsko nogometno prvenstvo. Kad Boris sazna da Sven nije zainteresiran za odlazak na fakultet, među njima izbija velika svađa. A kad Sven spozna da mu se otac viđa s djevojkom koju voli, stra- dava u prometnoj nesreći. Boris i Lara ostaju bez jedinca koji im je bio jedinom po- veznicom u ispraznome braku. U ovome romanu, koji se zbog dinamike i napetosti lako i brzo čita, nema sret- noga svršetka: Boris i Lara, koji su bračni život uredili tako da nitko od njih dvoje ne pati, odjednom se nađu u zrakopraznome prostoru. Sada su prisiljeni ispitati svo- je osjećaje i odlučiti kako će dalje živjeti. Elza odlazi u Ameriku u potrazi za novim