Nova Istra

201 KORIJENI JAČI OD SVEGA Ljubica KOLARIĆ-DUMIĆ: Moje srijemske priče. Zašto, Kukujevci? , Tomagraf, Zagreb, 2018., 206 str. Ljubica Kolarić-Dumić (Kukujevci, Srijem 1942.) poznata je hrvatska pjesnikinja čija je poetska riječ uglazbljena i izvođena. U osjećajnoj i uglavnoj sjetnoj poeziji če- sto piše o tragičnoj sudbini rodnih Kukujevaca i širega zavičaja, Srijema, iz kojega su Hrvati prisilno raseljeni. Vječna tematika iseljavanja i egzila koji je i sama doži- vjela, razvidno joj je jako bliska. Nostalgija za izgubljenim zavičajem i beskrajna tuga zbog raseljavanja njezina na- roda iz Srijema zrcali se i u novoj autoričinoj knjizi naslovljenoj Moje srijemske priče. Zašto, Kukujevci? . Riječ je o zbirci uistinu emotivnih zapisa o jednome mjestu koje više nije onakvo kakvo je nekad bilo te o vremenu veselih dana bezbrižnoga djetinj- stva i rane mladosti. Bogata prošlost autoričina kraja isprepliće se sa sadašnjosti, i književnice i zavičaja, stvarnošću prožetom patnjom i dubokom boli. Pjesnikinja i učiteljica Ljubica Kolarić-Dumić odaje počast pretcima i rodnome kraju u koji ova srijemska Hrvatica više nema pristupa. U njemu joj više nije dom. Ondje još uvijek postoji njezina obiteljska kuća, ali više joj ne pripada. Poput mnogih sunarodnjaka i ona je morala zauvijek napustiti svoj hrvatski zavičaj. Tijekom Domovinskoga rata nije bilo milosti prema Hrvatima u Vojvodini, pa tako ni u Srijemu. Ako su željeli ostati živi, morali su pobjeći. Ratne su strahote na- tjerale miran i radišan narod na odlazak s rodne grude. Srijemski su Hrvati morali napustiti oranice i njive, drevna ognjišta na kojima su vjekovima živjeli kao autohton narod, svoje bogatstvo stjecano stoljećima. Morali su otići s vrećicom u ruci, poput mnogih naši sunarodnjaka, i nisu se više vratili u Srijem. Željka LOVRENČIĆ