Nova Istra

200 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Tin LEMAC sintakse koja, nota bene , često preuzima oblik govorne sintakse ( Odjednom , sve mi se čini mogućim , ništa nije nedostižno .) ili dodavanjem izražajnog naboja pripovjednim dionicama ( Danas ćeš umrijeti i istodobno nanovo biti začet .). Sadržajna strana Stankinih lirskih mikro-eseja toliko je velika da bi se moglo samo nabrajati okuse, mirise, refleksije, samorefleksije, doživljaje i poneke kuriozitete i to ne bi bilo dovoljno. To je dio koji bi svaki čitatelj trebao razotkriti i, što je važni- je, prepoznati se u nekom od navedenih entiteta. Ostat ćemo sjetni kad se govori o majci, zaplakat ćemo kada se progovori o ljubavi i nasmijat ćemo se kad se progovo- ri o potrebi čuvanja unutarnjeg djeteta. Stankin je glas blizak, lišen patetike i viso- koparnog dociranja, jednako ga upijaju čitatatelji svih uzrasta, obrazovanja i drugih identitetskih oznaka. Na tome pašnjaku možete mirisati rosu, kušati netom sazrele travke ili jednostavno leći i gledati u sunce te ne pobjeći nakon velike kiše. One od slova iz knjige... Tin Lemac, Zagreb