Nova Istra

191 Vjekoslava JURDANA KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. No, to nije tek puki povratak u staro, ili tek jednostrano odbacivanje postmoder- nih premisa. Riječ je o procesima repozicioniranja između zamisli i stajališta mo- derne (koja određuju što da , a što ne ) i postmoderne (sve je dopušteno). Ovdje se pregovara između čežnje za univerzalnom istinom, s jedne strane, i (političkoga) re- lativizma, s druge, između nade i sumnje, iskrenosti i ironije, mudrosti i naivnosti, izgradnje i razgradnje. Riječ je o kulturnoj preobrazbi i razvoju kulturne osjetljivosti u vremenu koje se, rečeno je, naziva i „metapostmodernizam“ (Timotheus Verme- ulen i Robin van den Akker), a u kojemu se čovjek na stanovit način, oscilirajući i njišući se između budućnosti, sadašnjosti i prošlosti, s idealima i između njih, vra- ća metafizici. U tome okviru promatramo (i) knjigu Čitanja kao kulturnu metaforu povratka metafizici. Knjiga Čitanja podijeljena je na dva dijela – Rasprave i eseji te Pisci i knjige . U rasprave i eseje uvršteno je ono što je Ivo Frangeš pisao o književnosti koja je nastala na Mediteranu, zatim o književnosti u Slavoniji, Istri, o hrvatskom književ- nom romantizmu (o ilirizmu i Šenoi) i o hrvatskoj književnosti koju je prosuđivao u kontekstu europske književnosti. Zatim tekst „Književno i kulturno djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini od XIII. do XX. stoljeća“ te dva eseja o Maruliću. Slijede tekstovi o piscima i putovanjima. Esej pod naslovom„Putovanje stvaralački ispričano“ govori o putopiscu Matiji Mažuraniću i njegovu putopisu Pogled u Bosnu . A posebno valja istaći esej „Nemčićev ‘Pogled u Veneciju’“. U drugome dijelu – Pisci i knjige – tri su eseja o Luki Paljetku. Tu su i eseji o Vik- toru Žmegaču, Zdenku Škrebu, Dunji Fališevac, Krešimiru Nemecu, Milanu Mo- gušu. No, o pjesništvu u užemu smislu, odabrani su Frangešovi eseji o Ivanu Golubu, Tonku Maroeviću, Stjepanu Mihaliću, Dragojli Jarnević, Nedjeljku Fabriju, Slavku Mihaliću, Dragi Štambuku i Ranku Marinkoviću o kojemu Frangeš kaže „umjetnik je to poznat i priznat kojemu ugled protjecanjem vremena samo raste.“ Tvrdnja je to koja ne vrijedi samo za Marinkovića već i za neke druge pisce oda- brane u Čitanjima , kao i za Čitanja sáma. O netom napisanome svjedoči iznimna pozornost javnosti i medija uz objavlji- vanje knjige Čitanja , pa i onih koji u svojem svakodnevnom medijskom„žutom“ po- slanju ne prate ni književnoumjetničke niti znanstvene knjige, kao i podatak da se knjiga vrlo teško može kupiti na tržištu. Naime, na mnogim prodajnim mjestima, uključujući, dakako, i mrežna, čitamo: rasprodano, odnosno „artikl“ nije dostupan. U jednome medijskom napisu istaknuto je: „Bijela naslovnica s elegantnim zlat- nim slovima ‘Frangeš’ privući će čitatelja svojom profinjenom elegancijom i estetskom jednostavnošću, koji će potražiti i naći odgovor kako čitajući djela velikih i dobrih pisaca znanstvenik, sjajan stilist, poznati kroatist i talijanist ponovno stvara sjajna djela, prave male zlatne bisere. Frangeš kao veliki estet i sam odličan stilist znao je