Nova Istra

192 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Vjekoslava JURDANA prepoznati ljepotu u književnom djelu pa je svoja zapažanja i znanstvenu kritiku ostvario tako da je napisao novi esej koji će oduševiti ljubitelje dobre proze, ali i one koji traže više nego samo podatke o piscu i njegovom djelu ili o okruženju, vremenu, prostoru i atmosferi u kojoj je neko djelo stvarano. Pronaći ćemo nenadano uspored- be nad kojima ćemo se zamisliti, oduševiti, rastužiti i sve će dobiti neku toplu huma- nu dimenziju nove ljepote koju pisana riječ pruža čitatelju, a koju nalazimo u čitanju ako nas kroz literaturu vodi interpretator i sam kreator kakav je bio Ivo Frangeš.“ Čitanja su čist, rafiniran užitak u čitanju, da „prepričamo“ naslov predgovora Kre- šimira Nemeca, dovršavajući ovaj prikaz znakovitom napomenom kako riječ užitak ukazuje na put prema autentičnom životu, koji je (iz)građen na istinskom mišljenju, građenju, pjevanju . A to nas već vodi k filozofiji Martina Heideggera pa valja završiti parafrazom njegovih riječi. Ovim se čitanjem Čitanja ne želi knjigu Ive Frangeša, kao i hrvatsku književnost i njezinu povijest, učiniti primjerenijima našemu vremenu, nego naprotiv, nas i one koji dolaze staviti pod mjeru pjesnikovu. Jer ono što ostaje zasnivaju pjesnici, zapravo ne toliko kao ono što ostaje, nego poglavito kao ono što traje, naime – trag, uspomena, spomenik. Vjekoslava Jurdana, Lovran