Nova Istra

188 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Vjekoslava JURDANA la Matica hrvatska 2017. godine. Naime, u Frangešovoj ostavštini ostao je velik broj tekstova različita karaktera, razasutih po književnoj periodici i raznim zbornicima. U Čitanja , kao posthumno izdanje, akademik Krešimir Nemec uvrstio je pomno odabrane Frangešove tekstove koji aktualnom konzumerističkom trenutku, kada se značenje humanistike i umjetnosti svuda umanjuje pa se događa ozbiljna erozija kvalitete, pružaju mjeru i doseg koji mu izmiču. Knjiga je to koja suvremenoj zajed- nici, usredotočenoj na profit i uspjeh, zadržava samosvojan prostor gdje su kritičko mišljenje, ideje i imaginacija (bili) važniji od dobiti. Prostor u kojemu nema bezoč- ne i dehumanizirajuće diktature prirodnih znanosti, favoriziranja tzv. STEM pod- ručja, (iz)mjerljivosti, brojčanih kvalifikacija, evaluacija, diseminacija, indeksiranja, citiranja, baza podataka, ishoda, mjerljivosti i empirizma pod svaku cijenu. S druge strane, i samo prirodoslovlje biva izloženo eroziji jer, kako ističe Martha C. Nussba- um, ono što bismo mogli nazvati humanističkim aspektima prirodnih i društvenih znanosti – a to su imaginativni, stvaralački aspekt te aspekt strogoga kritičkoga mi- šljenja – bivaju također poljuljani jer države radije teže kratkoročnoj dobiti kultivi- rajući korisne i široko primjenjive vještine prikladne stvaranju profita. Na djelu je inauguracija Nietzscheova „četvrtog čovjeka“, kako objašnjava Gottfri- ed Benn, čovjeka s „gubitkom središta“, čovjeka bez moralnoga i filozofskoga sadr- žaja, koji živi prema načelima forme i izraza. (O potonjemu vidjeti u: Nova Istra , Pula, br. 4/2018., str. 85-92; Gottfried Benn: Nietzsche – 50 godina poslije , prev. M. Soklić, op. ur. ). Zabluda je pretpostaviti to da čovjek još uvijek ima neki sadržaj ili ga mora imati. Čovjek ima brige za hranu, brige za obitelj i za napredovanje, ima ta- štinu, neuroze, ali to u metafizičkom smislu više nije sadržaj. Više to nije animizam prijašnjih stupnjeva, koji je u magijskoj povezanosti s prirodom i njenim oblikovnim silama još uvijek u samome čovjeku pokretao sile i preobrazbe. Toga zazivajućega čovjeka više nema. Uopće više nema nikakvoga čovjeka, prisutni su samo još njegovi simptomi. Franegešovim riječima: Poput egoističkih ljudi, koji ne vide ništa što se događa, ili se dogodilo u svijetu koji ih okružuje; nego su zabavljeni isključivo svojim probitkom i svojim skučenim prostorom . Razvidno je, nalazimo se usred krize golemih razmjera i ozbiljnoga globalnog značaja. Knjiga Čitanja ugledala je svjetlo dana u takvu trenutku kada je, kako je na- značio Rabindranath Tagore,„...povijest došla u fazu kada se moralni čovjek sve više povlači, gotovo bez znanja o tome, i ustupa mjesto komercijalnom čovjeku, čovjeku ograničene svrhe. Taj proces, potpomognut zadivljujućim napretkom u znanosti, zadobiva ogromne razmjere i moć, a pritom uzrokuje poremećaj čovjekove moral- ne ravnoteže, zamračujući njegovu ljudsku stranu sjenom bezdušne organizacije.“ U Čitanjima riječ je o povijesti hrvatske književnosti, koja je (o)pisana u raskoš- nom diskursu Ive Frangeša, pa je ova knjiga ujedno i znanstveno i umjetničko djelo.