Nova Istra

181 Tatjana GROMAČA-VADANJEL KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. esej posvećen ovoj temi, objavljen u knjizi I miti del nostro tempo (Feltrinelli, Mila- no, 2013.). To bi, svakako, mogla biti pozadinska misao ove knjige, koja prije svega gaji du- boko suosjećanje s patnjama duševno oboljelih, i patnjama koje uz njih prolaze nji- hovi bližnji, te društvo u cjelini. Andrew Scull napominje kako u bolu i muci što ih silaženje s uma donosi njegovim žrtvama, i svima uokolo njih,„počivaju neki od naj- dubljih oblika ljudske patnje – tuga, izolacija, otuđenje, muka i smrt razuma i svije- sti.“ Stoga je knjiga koja prikazuje načine kako se civilizacija sučeljavala, i kako se još uvijek suočava, s ludilom i njegovim„srodnicima“ – poput umobolnosti, bezumlja, mahnitosti, manije, melankolije, histerije... – tijekom više od dvaju tisućljeća ljudske povijesti, ustvari vrsta povijesnoga pregleda ljudskih patnji, tragedija mnogih dalekih i stranih, anonimnih i nepoznatih ljudskih sudbina. Bez obzira na razvoj medicine, ljudskih spoznaja o samima sebi i vlastitoj unutarnjosti, konačni odgovori o stanju ludila ostaju nedokučivi, napominje autor, dodajući kako su granice koje dijele lude od zdravih i danas predmetom spora. Šire promatrano, pojava samosvjesne i organizirane skupine profesionalaca koji su polagali pravo na nadležnost nad mentalnim poremećajima, i koji su za to dobi- vali stanovite društvene ovlasti, fenomen je koji poznajemo od devetnaestoga stolje- ća, upozorit će autor. Ludilo se danas promatra kroz medicinsku leću, međutim, profesionalci koji se njime bave ne predstavljaju polazišnu točku ili središnju os ove studije. Dapače, Scull upozorava na to kako„usprkos obilju tvrdnji da je uzrok mentalne bolesti u manjka- voj biokemiji mozga, u manjku ili višku ovog ili onog transmitera, da je ono proizvod genetike i da će se jednoga dana možda dovesti u vezu s biološkim markerima, etio- logija većine mentalnih bolesti ostaje nejasna, a njihovo liječenje mahom je simpto- matsko i dvojbene učinkovitosti.“ Između pretenzija i učinaka psihijatrije, kazat će autor već na početku knjige, a potom kasnije pokazati nizom primjera, postoji nepre- mostiv jaz – u prilog tome stavu ide, nažalost, činjenica da se očekivani životni vijek onih koji pate od ozbiljnijih psihoza u posljednjih četvrt stoljeća skratio, a broj sa- moubojstava onih koji pate od shizofrenije porasla je desetak puta, pokazuju studije. Za razliku od drugih bolesti i poremećaja, ne postoji testiranje, laboratorijske pre- trage, magnetske rezonance, rendgenske zrake, koje će nam omogućiti da jednu oso- bu nedvosmisleno proglasimo ludom, a drugu ne. Odnosno, granice između uma i bezumlja ostaju promjenjive i sporne. Psihološka medicina nije sposobna u potpu- nosti ga obuhvatiti, kao uostalom niti umjetnost koja se također, tijekom svojega po- vijesnog razvoja, pokazuje to i ova knjiga, ludilom intenzivno bavi. Bezumlje trajno opsjeda ljudsku maštu, iskrsavajući upečatljivo u njoj, međutim svi su pokušaji koji ludilo žele svesti na samo jednu interpretaciju, strogo omeđenu bit, unaprijed osu-