Nova Istra

177 Dunja DETONI DUJMIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. kaliptične vizije sustavno pretapaju s razmišljanjima o sreći, ljubavi, Bogu, općeljud- skim strahovima te u isti čas ugrađuju u imaginarne razgovore s popularnim film- skim likovima i glumcima. Priča Samoća uz još puno toga Emilija Comasa Pareta govori o pripadniku vojne jedinice za kubanske intervencije u Angoli, koji svjedoči o smrti svoga zapovjednika, dok Miguel Terry Valdespino u Posljednjim svlačenjima Eve Braun daje nizove asocijacija na nacizam u pozadini kojih su naturalistični pri- zori iz suvremena života na Kubi. Na tom je tragu i priča Lubanja Adolfa Pölzla An- tonija Carballa koji motiv pada Berlinskoga zida povezuje s paradoksnom situacijom u kubansko-ruskoj obitelji koja krije ostatke Hitlerove lubanje. Ipak, u većini ovih proza u prvomu je planu kubanska urbana svakodnevica obi- lježena političkim represijama, gradskom hektikom, depresivnom životnom rutinom osoba s velegradskoga dna, marginaliziranim pojedincima, maštarima i osamljeni- cima. U većini takvih narativa primjećuje se zaoštren odnos između iluzije i zbilje, sustavan konflikt utopije s distopijskim sastavnicama koje nadiru iz represivne stvar- nosti; štoviše, u nekim tekstovima povremeno blijede mimetički obrisi priče stapaju- ći se s apsurdnim, fantazijskim, nerijetko grotesknim ili sarkastičnim korelativima. Alexey Rodríguez Lorenzo, primjerice, u prilogu Unukov posjet govori o paradoksnoj situaciji u kojoj osamljen starac, u očekivanju unukova dolaska, vodi imaginaran raz- govor sa ženom s TV ekrana i sluša izvješća o kriznim situacijama diljem svijeta pa i o zrakoplovnoj nesreći u kojoj je nedvojbeno stradao i njegov unuk. Priča Pušeći na Malecónu Roberta Estrade Bourgeoisa tematizira potištena i osamljena novinara koji za kubanske diktature ostaje bez posla te u posvemašnjemu očaju pokušava suicid. Reynaldo Duret Sotomayor u Don Quijotu iz Havane u okvirima magijskoga realiz- ma pripovijeda o društveno marginaliziranom stradalniku iz rata u Etiopiji, lunatiku koji uzalud vapi za bilo kakvim egzistencijalnim uporištem. I Pedro Pérez Rivero u kratkoj priči Na svoje mjesto, odmori se posvetio se društveno marginaliziranomu liku koga je pregazilo vrijeme. U fenimističkom su kôdu priče Lourdes Pasalodos Díaz ( Proizvedeno u Pakistanu ) o zlostavljanim ženama u Pakistanu, Čileu, Afganistanu, Kubi, potomMylene Fernández Pintado ( Objava , o frustracijama napuštene žene) te Vírgen Gutiérrez Mese ( Čarobnjak – utopijska fantazija o nekome idealnom svijetu). Nekoliko je priča zaokupljeno motivom pokušaja bijega iz destruktivne svakidaš- njice i traganjem za spasom: pokušaj bijega polovnim plovilom s Kube prema SAD- u u priči Galeb je letio u daljinu Julia Traviesa prerasta u dijaboličan prizor obračuna bjegunaca poradi osvete zbog negdašnjega doušničkog podilaženja režimu. Yosso- va Dozvola za let helikoptera u dijaloškome obliku tematizira utopijsku ideju o ne- legalnu napuštanju Kube u sučeljenju s birokratskim barijerama političkih moćni- ka. Neki pak likovi očajnički tragaju za iluzijom: npr. priča Lila Arnalda Muñoza Viquillóna govori o potrazi za imaginarnom ženom u kaotičnome urbanom ozračju;