Nova Istra

172 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Dunja DETONI DUJMIĆ strukturirana kao mozaik priča u nastajanju i nastavljanju, jest gitara kao savršeno glazbalo stopljeno sa svojim izvođačem ili graditeljem („Instrument je kao čarobni štapić, ne biraš ti njega, nego on tebe. Samo na onoj gitari koja izabere tebe moći ćeš stvarati čarolije“; 72); posrednički instrument odvodi svoga graditelja u svijet um- jetnosti koji je u isti mah i svijet samoće („Meni je gitara davala sate samoće i to je bilo sve što sam željela.“; 82). Međutim, dok većina suvremenih autora, koji posežu za bajkovitim diskursom, svjesno polemizira s poetičkim odrednicama toga žanra te pribjegava npr. ludičkoj, apsurdnoj, grotesknoj, humornoj i sličnoj kontekstualizaciji bajkovita svijeta, Kri- stina Gavran zadržava se na složenoj filozofičnosti simbolike i nudi ideju o utopiji zaštićenoga svijeta umjetnosti. Zato ova priča puna simbolike (povremeno i preso- fisticirane, u maniri Coelhova Alkemičara ) – završava pomalo naivnom„porukom“ kako do umjetničkoga/životnoga savršenstva može stići samo iznimna osoba, sklona preobrazbama i traženjima, oslobođena predrasuda, odana umjetničkome poslanju, uvijek na iscrpljujućem putu prema vrhunskome artefaktu, kojega je simbol najkre- ativnije glazbalo svih vremena – gitara od palisandra. Dunja Detoni Dujmi ć , Zagreb