Nova Istra

170 GITARISTIČKI KVINTET Kristina GAVRAN: Gitara od palisandra , Disput, Zagreb, 2018., 211 str. Kristina Gavran u svome proznom„drugijencu“, poetičnome romanu Gitara od pali- sandra (2018.), ponudila je čitateljstvu fragmentiran složenac bajkovitih sastavnica u kojih se narativna okosnica uspostavlja na temeljima variranih priča sa začudnim referencama na nizove ženskih egzistencija, ženskih identiteta i životnih poslanja i to uvijek u suodnosu s lajtmotivičkim pojavama izvedbenog/gradbenoga gitari- stičkog virtuoziteta te u napregnutom susretu s pojedinačnim ljudskim žudnjama za stvaralačkim perfekcionizmom. Riječ je o lancu sižejnih inačica u kojima na istoj razini funkcioniraju predmeti, živa bića, njihovi začudni prostori i izvanvremenske datosti u rasponu od fantastičnih pravremena do prepoznatljive suvremenosti te neka umjetno stvorena ravnoteža između uloga natprirodnih sila i tragova sublimi- rane vjerodostojne zbilje. Pet ženskih likova ove proze prikazano je figurativno, no koliko god oni bili prostorno-vremenski izdvojeni, među njima je ipak uspostavlje- na određena povezanost koja otkriva univerzalne probleme ženske žrtve, martirija, transformacija, raznih egzistencijalnih upitanosti o slobodama, ljubavima, misija- ma, kreativnostima, majčinstvima i slično. U„zajedničkoj višeepizodnoj strukturi“ (Maja Bošković-Stulli) tipičnoj za bajke, u nizanju sličnih sižejnih tipova te uz ulo- gu sveprisutnoga naratora (iznimka je samo jedan prvoosobni iskaz) – u ovom se romanu primjećuje sustavno bajkovito odgađanje/iščekivanje svladavanja prepreka te trijumf sretnoga raspleta. Zato, parafrazirajući M. Lüthija, možemo reći kako su junakinje ove neobične romaneskne bajke zapravo putnice kroz istodobno realne i čudesne, odnosno zbiljske i onostrane svjetove te kako su nerijetko njihovi „unu- tarnji doživljaji pomaknuti u plošnost vanjskoga zbivanja“.