Nova Istra

166 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Mirko ĆURIĆ mislivo osnivanje takvoga studija. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hr- vatske, Hrvatskoga filološkog društva, Dukljanske akademije nauka i umjetnosti itd. U ovome kratkom tekstu teško sažeti svu slojevitost i važnost dviju knjiga Milo- rada Nikčevića, koje pokazuju sve osobitosti njegova znanstvenog i publicističkog pristupa odabranim temama, što je najbolje sam sažeo u proslovu knjige o crno- gorskim i hrvatskim književno-kulturnim interferencijama: „(...) kulturni poslenici ljudskoga duha zaslužuju svoj život onoliko koliko ga poklanjaju svom narodu, nje- govom jeziku, književnosti, crkvi i kulturi. A oni djelatnici ljudskog duha koji nose ośećaj dviju domovina (poput samog Shawa i bengalskog pjesnika Ranbindranatha Tagorea – čiji duhovi lebde između malog irskog/bengalskog naroda i njihove šire engleske/indijske domovine) zaslužuju dvostruki život jer ga poklanjaju kulturi i ci- vilizaciji dvaju naroda i dviju domovina“ (Nikčević, 2019.; 17). Ove knjige još jednom osvjetljuju iznimnost Nikčevićeve znanstvene i šire kul- turne pozicije, ali i spremnost da nastavi jedinstvena istraživanja koja su hrvatsku i crnogorsku kulturu vratili u stanje komplementarnosti i ustrajne suradnje kakva je bila u vrijeme biskupa Strossmayera i crnogorskih knezova. „U ovoj zadnjoj knjizi sam tematizirao brojne književno-kulturne probleme, filo- loške smjerokaze mojih dvaju domovina: Hrvatske i Crne Gore! Prema tome, upra- vo to svjedoči da moji interesi za bogate duhovne prostore Crne Gore i Hrvatske nijesu prestali, a ponajmanje su, ne daj Bože, presušili i splasnuli...“ (Nikčević, 2019.; 36). Izjavio je to Milorad Nikčević još 2015., a nove knjige pokazuju kako ni sebe ni nas, naravno, nije iznevjerio te su ujedno navještaj novih ostvarenja. Napisane su iz vizure srednjoeuropskog,„širokoga“, panonskog Osijeka, u kojemu se autor javlja kao glas razuma i suradnje među znanstvenicima i intelektualcima te vjere u narode i njihovu budućnost, ali na temeljima poznavanja prošlosti i iskustava koje ono nosi. Mirko Ćurić, Đakovo