Nova Istra

148 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Mirko ĆURIĆ publikacija na raznim jezicima, a kao urednik i nakladnik potpisuje niz knjiga i ča- sopisa. Autor je jedanaest znanstvenih i stručnih knjiga te više od stotinu znanstve- nih i stručnih članka. Istaknuti je član hrvatske manjine u Mađarskoj, jedno vrijeme i predsjednik Hrvatske državne samouprave u Pečuhu. Antuna Vidakovića u ovoj knjizi promatra s više gledišta: kao sociolog, kao kul- turni djelatnik te kao dugogodišnji prijatelj i suradnik. Knjigu je podijelio u dvadeset i dva poglavlja u kojima kronološki prati životni put Antuna Vidakovića, a zaključ- no poglavlje donosi „misli i razmišljanja o Antunu Vidakoviću” čak pedeset i dvo- je suradnika, prijatelja ili poštovatelja Antuna Vidakovića iz Mađarske i Hrvatske. Toplina ovih iskaza jasno govori o poštovanju koje je stekao za vrijeme svoga života ovaj vrlo nadaren, sposoban i druželjubiv kulturni velikan, vrlo malo poznat široj hr- vatskoj kulturnoj javnosti. Rođen je 28. studenoga 1947 . u Gornjem Svetom Ivanu (Felsőszentiván), malome mjestu u okolici Baje, u bunjevačkoj obitelji, od roditelja Roze Garić i Ivana Vidakovića. Ime je dobio po svome bratu Antunu ubijenome go- dinu prije njegova rođenja u jednome tragičnom i kobnom političko-kriminalnome slučaju.„Ubojstvo se dogodilo u Sentivanu 1946., tijekom jedne plesne zabave, kada su ga pištoljem ubili zbog njegova nacionalnog podrijetla. Ubojicu tadašnja milicija nikada nije našla, mada je selo znalo tko je izvršio taj zločin: ubojstvo mladog, svje- snog Bunjevca. Ubijen je zbog izražavanja svojih narodnosno-političkih stavova. Tu tragediju roditelji Antuna Vidakovića nikada nisu preboljeli. Ta tragedija pratila ih je tijekom cijeloga života”, piše Ivica Đurok. Antun Vidaković bio je izrazito nacionalno svjestan i angažiran u radu, ali su ga iznimno cijenjenili i pripadnici većinskoga, mađarskog naroda, zbog umjetničkih sposobnosti i ljudskih vrlina.„Za Antuna Vidakovića bunjevačko-hrvatsko podrije- tlo, etničko, vjersko, geografsko i drugo bilo je iznimno važno. Više puta je govorio o svojim precima, o geografskom području odakle Bunjevci potječu. Bio je zaljublje- nik u Hrvatsku, u Dalmaciju, u hercegovački dio Bosne i Hercegovine, u područja odakle Bunjevci potječu. Preci Antuna Vidakovića, Bunjevci, došli su na područja Mađarske, na teritorij Bačke, početkom 17. stoljeća.“ Nakon osnovne škole, koju je Vidaković završio u rodnome selu na hrvatskome jeziku, školovanje je nastavio u tadašnjoj Južnoslavenskoj gimnaziji u Budimpešti. Među profesorima bili su tada koreograf Antun Kričković i povjesničar te veliki pje- snik Josip Gujaš Džuretin, koji su snažno utjecali na mladoga Vidakovića. U gimna- ziji se Vidaković počinje baviti plesom, u kojemu će ostaviti velikoga traga, ne samo u kulturi mađarskih Hrvata već i puno šire, postat će jedan od najvažnijih plesnih koreografa u Mađarskoj. Nakon odsluženja vojnoga roka, kraće je vrijeme radio kao priučeni bravar. Plesni ansambl „Budimpešta“ nudi mu profesionalni ugovor, ali po- štujući nakanu svojih roditelja i bivše učiteljice Eugenije Bundić iz Sentivana, Antun

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=