Nova Istra

147 Mirko ĆURIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. neka se grebu od svojih lokalnih zajednica, a ono što se pirja u zagrebačkim tignje- vima ne dijeli se olako i naokolo, što se jasno vidi iz godišnjih raspodjela sredstava Ministarstva kulture, ali o tome drugom zgodom) nisu se držali u Hrvatskome ka- zalištu u Pečuhu i Croatici kft., sunakladnicima ovoga, slobodno možemo kazati, nakladničkog pothvata, kojim se odaje zasluženo priznanje hrvatskome kulturnom velikanu i njegovu najvažnijem djelu – jedinom hrvatskome profesionalnom kazali- štu izvan Hrvatske, smještenom u prekrasnoj novoobnovljnoj zgradi u Aninoj ulici u središtu Pečuha. Kada pohodite najveću podzemnu crkvu u Hrvatskoj – kriptu Strossmayerove ka- tedrale u Đakovu, gdje su u nizu sahranjeni đakovački biskupi, shvatite kako je teško jednom sintagmom odrediti značaj pojedine osobe sahranjene u kripti. Na grobnici biskupa Bauerleina koji je, nakon ukidanja vjeronauka u školama nakon 2. svjetskog rata, osmislio cio nov vjeronaučni sustav prihvaćen diljem Hrvatske, koji je utemeljio Dijecezanski muzej u Đakovu, koji je pedesetih i šezdesetih godina XX. stoljeća vo- dio teške unutarcrkvene borbe s „progresivnim“ svećenicima... piše tek „Sudionik II. vatikanskog sabora (1962. – 1965.)“, a biskupu Ćirilu Kosu, koji je pet godina tamno- vao „u ime naroda“, a potom vodio biskupiju kroz rat i poraće, izgradio niz crkvenih i znanstvenih objekata po Biskupiji, obnavljao porušene crkve i objekte, bio glas razuma i pomirbe u ratnim vremenima, stoji da je bio„Koncilski obnovitelj...“ O svođenju jednoga života i jednoga djela na kratku sintagmu razmišljam dok pi- šem o knjizi o velikanu hrvatske kulture Antunu Vidakoviću , koju je napisao Ivica Đurok, pečuški sveučilišni profesor sociologije i plodan autor. Naslovljena je Antun Vidaković – utemeljitelj kazališta , pa premda se teško mirim s pojednostavljivanjem i svođenjem bogata životopisa na jedan koncizan naslov, ovdje je autor bio u pravu – utemeljenje Hrvatskoga kazališta u Pečuhu zaista je najveće postignuće Antuna Vidakovića – važno i u razmjerima nacionalne kulture – o čemu svjedoče svi izvo- đeni autori, redatelji, glumci i ostali koji su sudjelovali u produkcijama ovoga kaza- lišta – a sve se jasno iščitava iz ove monografije koju je uzorno napisao Ivica Đurok, nastojeći ne samo prepričati život Antuna Vidakovića, već ga i smjestiti u društveni i kulturni kontekst, dati sociološku studiju jednoga pojedinca, prostora i vremena u kojoj djeluje. Plodni autor, dr. Ivica Đurok, doktor sociologije i politologije, kulturni djelatnik i publicist, rođen je 1960. u Mohaču, a danas živi i radi u Pečuhu gdje predaje na ta- mošnjemu sveučilištu. Glavna područja njegova istraživačkog rada etničke su i naci- onalne manjine u Europi, integracijski i segregacijski procesi u ovome dijelu Europe, ljudska prava i prava nacionalnih, etničkih i vjerskih manjina u Europi i šire, odno- sno problematika nekih istočnih kultura i kultura Južne Amerike. Redovito putuje, istražuje društvena pitanja po Indiji i zemljama J. Amerike. Objavio je više od stotinu