Nova Istra

146 MONOGRAFIJA O HRVATSKOME KULTURNOM VELIKANU Ivica ĐUROK: Antun Vidaković, utemeljitelj kazališta , Hrvatsko kazalište u Pečuhu – Croatica Kft., Pečuh – Budimpešta, 2020., 155 str. Ovih dana hrvatska se javnost zabavlja ocjenama programa svečanog otvaranja pro- jekta Rijeka – Europska prijestolnica kulture 2020 ., ističući kako je to prvi put da je- dan hrvatskih grad nosi tu prestižnu titulu, ali pritom zaboravljajući da su hrvatski kulturni djelatnici prije deset godina imali iznimno veliku ulogu u provedbi pro- grama Pečuh – Europska prijestolnica kulture 2010 ., o čemu svjedoči nova knjiga dr. sc. Ivice Đuroka: Antun Vidaković, utemeljitelj kazališta . „Na inicijativu, odnosno poziv gradonačelnika dr. Lászla Tollera, Antun Vidaković i Ivica Đurok izabrani su u pripremni Odbor kandidature EKF-a 2010. Zahvaljujući i tim hrvatskim, kulturnim, umjetničkim prijedlozima natječaj je prošao i grad Pečuh je, zajedno s turskim gradom Istanbulom i njemačkim gradom Essenom, 2010. po- stao europskom prijestolnicom kulture. Programi i projekti Hrvata u gradu Pečuhu bili su sastavni dio općih kulturnih, umjetničkih i inih programa tijekom obnašanja te titule i ostavili su trag u kulturnome životu grada i širega područja podjednako. Po- sredovanjemHrvatske samouprave grada Pečuha u pripreme i u sam tijek kulturnih zbivanja 2010. g. uključili su se i neki pobratimljeni gradovi i gradovi partneri grada Pečuha. Iz Hrvatske su Osijek, Zagreb i Đakovo bili sudionici u raznim programima 2010...”, piše Đurok (str. 118) o notornoj činjenici, koja se ne može pročitati u publi- kacijama Rijeka EPK 2020. ili u novinskim izvješćima o tome projektu. Povijest počinje od nas, a hrvatska kultura postoji samo u Zagrebu i nekoliko ve- ćih hrvatskih gradova... Srećom, tih provincijalnih mentalnih ograničenja (uvjetovanih i vrlo prizemnim, materijalnim okolnostima – tko će dijeliti onu kranjčevićevsku „kulturnu kobasu“ s tim gladnim provincijalcima i izvanhrvatskim kulturnjacima?, jednostavnije ih je prešutjeti, zanemariti, zaobići, u medijima i na fondovima, pa će više ostati nama;