Nova Istra

142 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Mirko ĆURIĆ života (zamislite, određivao bi nam kako treba živjeti, valjda „krjeposno“!) – onda neće(mo) time/njime zamarati (kvariti?) naše gimnazijalce ili studente. To ćemo, valjda, činiti kratkotrajnim meteorčićima i zvjezdicama koje se kao novi/današnji „neizbježni lektirci“ (samo)promiču u dnevnome tisku i drugim „medijima“... Možda netko, ipak, iz našega kulturno-prosvjetnog mainstreama , kojem je Maru- lić nerazumljiv i dosadan, promijeni mišljenje nakon čitanja romana Dine Milinovi- ća Marulov san ,„majstorskog amalgama kriminalističkog, povijesnog, biografskog i didaktičkog romana o Marku Maruliću Splićaninu, renesansnom piscu i čovjeku od krvi i mesa, a u isto vrijeme i postmodernističkom hommageu ‘ocu hrvatske književ- nosti’ koji u koricama iste knjige nudi... znanje i uživanje“ (Brešić, 2019.). Dino Milinović rođen je 1959. godine u Zagrebu. Završio je studij povijesti um- jetnosti i arheologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, a magistrirao na pariš- koj Sorbonni iz područja kasnoantičke civilizacije. Od 1991. do 2001. godine radio je u državnoj službi (Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo kulture), kao taj- nik Hrvatske komisije za suradnju s UNESCO-om i savjetnik za kulturu u velepo- slanstvu Republike Hrvatske u Parizu. Za doprinos na tome području odlikovan je 1996. godine Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Od 2001. godine predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje je 2005. godine doktorirao na temu Bjelokosnog plenarija iz riznice Zagrebačke katedra- le . Objavio je brojne studije i članke, u Hrvatskoj i Francuskoj, te dvije knjige s pod- ručja kasnoantičke i ranokršćanske civilizacije i umjetnosti ( Nova post vetera coepit. Ikonografija prve kršćanske umjetnosti , Hrvatska sveučilišna naklada i FF Press, Za- greb, 2016.; Seuso: autopsija jednog slučaja , AGM, Zagreb, 2016.). Objavio je tri romana ( Kradljivac uspomena , Znanje, Zagreb, 2002.; Tamo gdje prestaje cesta , Mozaik knjiga, Zagreb, 2007.; Skriveno , Meandar, Zagreb, 2013.) te nekoliko dramskih tekstova ( Vječan kao Ahilej ,„Quorum“, 1, Zagreb, 1997.; Svijet je muškog roda ,„Mogućnosti“, Split, 1999.). Prema romanu Kradljivac uspomena re- datelj Vicko Ruić snimio je film (2006). Sva su tri romana adaptirana za radio (Ra- dio roman) na 3. programu Hrvatskoga radija. Knjiga Nova post vetera coepit. Iko- nografija prve kršćanske umjetnosti nagrađena je 2017. godišnjom nagradom Društva povjesničara umjetnosti. Član je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Matice hrvatske, udruge Pasionska baština i Društva hrvatskih književnika. Ovi – prepisani – podatci iz njegove biografije nisu ovdje samo da bi „povećali“ opseg teksta, već da bi ukazali kako je mnogo toga u ovom romanu, od naslova i na- slovnice, do zaključnoga poglavlja Vodič , objašnjivo autorovim dosadašnjim profe- sionalnim i umjetničkim interesima i postignućima. Naslov Marulov san asocira na najpoznatiju sliku Vlahe Bukovca Gundulićev san (1894.), što i autor sam potvrđuje u zaključnom poglavlju djela. Ova veza dvojice najvažnijih književnika stare hrvat-