Nova Istra

141 ŽIVI MARULIĆ Dino MILINOVIĆ: Marulov san , Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2019., 312 str. Prije tri godine bila se rasplamsala rasprava po hrvatskim medijima i portali- ma, nakon što je Radna skupina za kurikularnu reformu za predmet Hrvatski je- zik i književnost izbacila, ili nije izbacila (ovisno o tumačenju), Marulića i Juditu iz obvezne lektire. Danima se oko Marulića i njegova djela polemiziralo, a ta otužna polemika imala je tek jednu pozitivnu stranu: opet se o Maruliću pisalo i govorilo i izvan stručne i znanstvene zajednice te se barem malo osvijestilo kolika je njegova važnost za hrvatsku književnost, ali i kulturu uopće i kakve se nesagledive posljedice mogu dogoditi (nadam se da se nisu već dogodile) ako se „kamenovi zaglavni“ jedan po jedan počnu izvlačiti iz temelja naše kulture. Što je hrvatska književnost ako izbacimo Marulića, Gundulića, Držića, Hektorovića, Lucića... kao djeci „nerazumljive“ ili „dosadne“ i budemo li ih obrađivali, ako ih budemo uopće obrađivali, isključivo prema odabranim fragmentima iz djelā? Ili nikako, ako tako odluče nastavnici kojima je dana puno veća mogućnost izbora negoli ranije? Zaključe li da su to mrtvi, dosadni autori, koji ne govore ništa o našim životima i nemaju nas i našu djecu čemu poučiti, odnosno „uče nas čak pogrešno“ – a Marulić nam u najslavnijem djelu, europskom bestseleru svoga vremena, De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Venecija, 1506.), podastire uzore krjeposnoga