Nova Istra

138 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Mirko ĆURIĆ uvodi nov lik, romanopisca Durtala, svoj fikcijski alter ego , koji će postati središnjim likom tetralogije, što je sačinjavaju posljednji romani nadahnuti religioznošću Pa- kao (Làbas, 1891.), Na putu (En route, 1895.), Katedrala (La Cathédrale, 1898.) i Oblat (L’Oblat, 1903.), nastali nakon obraćenja na katolicizam. Bavio se i umjetnič- kom kritikom ( L’Art moderne , 1883.), što je posebno vidljivo u romanu Katedrala , toj iznimnoj umjetničkoj studiji, nezaobilaznoj za svakoga tko se želi baviti katedralama, napose onima srednjovjekovnim. HUYSMANS I STROSSMAYEROVA KATEDRALA Premda Huysmansa određuju kao pisca naturalizma, odnosno modernizma, nje- gova se Katedrala zapravo uklapala u romantičarsko buđenje zanimanja za poprav- ke oštećenih i gradnju novih katedrala, svojevrsno„romantičko ponovno otkriće ka- tedrala“ (Demouy, 2010.; 100).„Nakon pretjerivanja Revolucije i dekristijanizacije (...) pobudilo se u XIX. stoljeću zanimanje za srednjovjekovnu umjetnost, a nada- sve za katedralu.“ (Demouy, 2010.; 100.) „Većini naših suvremenika, pri spomenu katedrale odmah padne na um velika gotička crkva“, tvrdi Patrick Deumuy, sugeri- rajući to da je najveći broj katedrala nastao u srednjemu vijeku te da su najslavnije bile one građene u gotičkome slogu. Tako je i prva đakovačka katedrala bila gotička, nastala nakon preseljenja bosanskoga biskupa i Bosanskoga kaptola, u 13. stoljeću, iz Brda kod Sarajeva u Đakovo.„Prema pronađenim ostatcima, ona je bila gotičkog sloga, u stilu tzv. dijamantne gotike i propovjedničkog tipa. Do sada smo o njoj ima- li samo njezin prvi spomen u pismu bosanskog bana i prvog kralja Stjepana Tvrtka I., iz 1355. godine. Nalazila se u biskupskom dvoru uz južnu stranu Strossmayero- ve katedrale, s portalom okrenutim prema zapadu“ ( Jarm/Šuljak, 2008.; 19). Na- kon oslobođenja Đakova od Turaka (u 18. stoljeću), sagrađena je nova, barokna ka- tedrala, ali o njenu stanju najbolje govori činjenica da su gotovo svi Strossmayerovi prethodnici planirali gradnju nove katedrale. Katedrala u kojoj je Strossmayer zare- đen za svećenika i kasnije za biskupa bila je barokna građevina, a taj graditeljski stil Strossmayer nije cijenio, tako da je bilo isključeno njeno„popravljanje“. U svojim Pu- topisnim crticama (Đakovo, 2010.) biskup se na nekoliko mjesta negativno izrazio o baroku: „Zato sam svomu prijatelju i pratiocu pravo dati morao, kad je tvrdio, da se je barokizam iz ostale Europe sada preselio u Beč, a otale u Peštu, u Temešvar i žalibože u naš Zagreb...“ (Strossmayer, 2010.; 22). Ili: „Taj umjetnički značaj Praga prisilio je svijet, da i u ono doba, kad se drugdje grdni barokizam širio, bolje i pra- vilnije zida. Zato je u Pragu razmjerno mnogo manje ružnih zgrada nego drugdje." (Strossmayer, 2010.; 28-29).