Nova Istra

137 Mirko ĆURIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. la uvijek, ma koliko grad u kojemu se nalazi bio velik – već je najvažnija građevina, os oko koje se vrti svekoliki život grada. Na naslovnoj stranici Verbumova izdanja osamljena je chartreska katedrala u žitu, a sličan motiv biraju mnogi fotografi đako- vačke katedrale. Kao i Durtal, junak Huysmansova romana katedralom u Chartre- su, tako sam i ja trajno zadivljen đakovačkom katedralom kojoj sam posvetio dese- tak knjiga i monografija... Ali, do Huysmansa me nije dovela Katedrala ili katedrale, već suvremeni (za mnoge proturječan) francuski pisac Michael Houellebecq i njegov roman Pokorava- nje (Litteris, 2016.). Glavni junak romana, profesor književnosti na Sorbonni, struč- njak je za Joris-Karla Huysmansa. U jednome dijelu Pokoravanja on kontemplira o katoličkom preobraćenju ovoga klasika francuske književnosti XIX. stoljeća, pa čak odlazi u samostan u kojemu je živio preobraćeni Huysmans. No, ovaj drugi nije se obratio na katoličanstvo, već kasnije prihvaća islam da bi ostao raditi na fakultetu... Njegov pokušaj obraćenja intelektualna je poza izazvana strahom od promjena u društvu, traljav pokušaj da na brzinu riješi svoje probleme i strahove, bez dubinske i dramatične promjene koju je doživio književnik za čije je djelo stručnjak i na kojemu je izgradio svoju egzistenciju. Njegova gesta kao da svjedoči o tomu da dramatičan životni obrat, kakav je doživio Huysmans, ne samo da nije lagan i jednostavan, već kao da za suvremenog liberalnoga europskog intelektualca uopće nije ni moguć, pa taj umjesto preobraćenja odabire – pokoravanje. Michela Houellebecqa, i mnoge druge koji jalovo teže za obraćenjem, kao da je prije više od stotinu godina „prozreo“ Ljubomir Maraković, čija je sjajna studija oda- brana za „pravi pogovor, sadržajno i danas aktualan“ Verbumova izdanja Katedrale , kako objašnjava Božidar Petrač. A Maraković poručuje: „Tko uza sve to hoće ići za istinom okolišajući, posredno, negacijom zla, taj može poći Huysmansovim stopa- ma; ali jedan preduvjet mora u tom slučaju svako imati: njegovu golemu i silnu vje- ru... ona je svemoćna i protiv najjače današnje sile: moderne skepse i sjetilnosti ži- vota.“ A taj koji se preobratio, „silne i goleme vjere“, jest Joris-Karl Huysmans (pravo ime Georges Charles Marie Huysmans), pa o tomu napisao sjajnu romanesknu te- tralogiju, francuski književnik flamanskoga podrijetla (Pariz, 5. veljače 1848. – 12. svibnja 1907.). Sudjelovao u Francusko-pruskome ratu (1870.). Jedan je od osni- vača Akademije Goncourt . U književnost je ušao zbirkom pjesama u prozi Kutija slatkiša (Le Drageoir aux épices, 1874.). U ranim romanima i novelama predstav- nik je naturalističke estetike: Marta (Marthe, 1876.), Sestre Vatard (Les Sœurs Va- tard, 1879.), U obitelji (En ménage, 1881.), Niz vodu (À vaul’eau, 1882.)... Roma- nom U suprotnom smjeru (À rebours, 1884.) udaljuje se od naturalizma i anticipira modernizam. Srednjovjekovnom tematikom sotonizma i crne magije, Huysmans