Nova Istra

136 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Mirko ĆURIĆ parstvom, slikarstvom i primijenjenom umjetnošću – sve što se u njima nalazi, svu njihovu nevjerojatno složenu simboliku. K tome, prevoditelj je prijevod dopunio iznimno korisnim bilješkama u kojima tumači pojmove i imena koja se spominju u eruditskom Huysmansovu tekstu. Katedralu je, također, užitak čitati u hrvatskome prijevodu, pa sam zato siguran kako je Petrač bio na visini zadatka, a tome svakako doprinosi i nesumnjivo poštovanje i simpatija koju osjeća prema autoru ove veličan- stvene knjige, koja je, među ostalim, služila neko vrijeme i kao vodič kroz katedralu u Chartresu... HUYSMANS I HOUELLEBECQ Katedrala, katedralna crkva ( ecclesia cathedralis ) ili stolna crkva (kako su je redo- vito nazivali biskup Strossmayer i njegovi suvremenici) jest ona u kojoj je biskupovo sjedište ili stolica ( episcopi cathedra ), znak učenja i pastirske uloge svojstvene Crkvi te također znak jedinstva vjernikā u vjeri što je naviješta biskup, pastir stada. Katedrala je mjesto u kojemu biskup predvodi obrede tijekom velikih blagdana, mjesto posve- ćenja pomasti, mjesto zaređenja i, općenito, središte liturgijskoga života (Demouy, 2010.; 6). Katedrala je izvorno bila jedinstvena građevina gdje su kršćani primali sa- kramente iz biskupovih ruku, dakle prava crkva, u kojoj se okupljala zajednica. Kako se povećavao broj crkava u kojima su se odvijali obredi, javljaju se novi nazivi koji su trebali jasnije odrediti razlike među crkvama. Tako se pojavio naziv ecclesia mater , što znači majka crkva , a zatim je pridodan pridjev koji označava veliku crkvu ( ecclesia magna major ) ili točno određenu biskupsku crkvu, ecclesia cathedralis . Cathedra je sje- dište odakle biskup predsjeda obrednim saborom i poučava narod. (Demouy, 2010.; 7). Svega toga je dobro bio svjestan Strossmayer koji, na kritike zašto gradi tako veli- ku crkvu u malome Đakovu, odgovara:„Crkva stolna majka je svih crkava u dijecezi (matrix ecclesia) i ne zida se samo za mjesto, u kom stoji, nego i za cijelu biskupiju. Crkva stolna ne zida se samo za danas ili sutra, nego za stoljeća (...) (Strossmayer, 2016.; 25), a tim načelima vodili su se i graditelji Cathédrale Notre-Dame de Chartres , koja je u naslovu i središtu romana Katedrala Joris-Karla Huysmansa. Roman sam naumio prikazati odmah nakon što sam ga pročitao, ali me tek ne- davni požar u velebnoj (i istoimenoj) pariškoj katedrali Notre Dame , kada se posvuda ponovno pisalo i govorilo o toj katedrali, ali i o katoličkim katedralama uopće, po- nukao da se vratim ovoj sjajnoj knjizi. Prvotni motiv da pišem o Huysmansovoj Ka- tedrali , osim vrsnosti djela, jest činjenica da roman govori o katedrali u francuskome gradiću Chartresu (s nešto manje od četrdeset tisuća stanovnika), koji je kao i moj rodni grad Đakovo (s tridesetak tisuća stanovnika) – grad katedrale. Gradovi su to u kojima katedrala nije tek jedna od najvažnijih građevina – kao što je to katedra-