Nova Istra

133 Adrian CVITANOVIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. ostataka onoga što je nekoć predstavljalo Austrijsko Carstvo. Bukovina je tijekom povijesti bila plijenom mnogih okolnih velesila i carstava koja su osvajanjima osta- vila multikulturni pečat u zabačenoj ukrajinskoj pokrajini. Poljaci, Rusi, Bjelorusi, Ukrajinci, Austrijanci, Nijemci, Židovi, Rusini i tko zna tko još, živjeli su na tome malom području u nekoj vrsti prisilne sloge. Austrijska poslovična suzdržanost, polj- ski etnocentrizam, ruska „velika duša“, židovska getoiziranost,„švapska“ radišnost te ukrajinsko-kozačka otvorenost stvorili su svojevrsni amalgam, tipičan za trusno gra- nično područje. Poput drugih velikih sinova okolnih krajeva, a sličnih sudbina i istoga jezika, Jo- sepha Rotha (rođenoga u Galiciji), Ernsta Tollera (rođenoga u Poljskoj) ili svojih sugrađana, Paula Celana i Rose Ausländer, Rezzori je sa sobom u Beč ponio najbo- lje i najgore iz svoje domovine. Roman Memoari jednog antisemita objavljen je 1979. godine i predstavlja završni dio spomenute trilogije. Iza Rezzorija je Drugi svjetski rat, koji je proveo kao novi- nar u Berlinu (kao državljanin Rumunjske izbjegao je služenje na bojišnici), krat- kotrajan boravak u Francuskoj, gdje se okušao kao glumac i filmski scenarist, zanat koji će usavršiti u Italiji, gdje će provesti ostatak života u mondenome okruženju i pišući književna djela u kojima je uglavnom rekapitulirao vlastiti bogat i iznimno zanimljiv život. Strukturalno podijeljen u pet poglavlja, od kojih svako predstavlja jedno razdo- blje autorova života, roman nudi sliku značajnog povijesnoga razdoblja, obilježenoga slomom jedne velike kulture, nastajanjem druge, nakazne i monstruozne, te svakod- nevicom u trećoj, stvorenoj na ruševinama prethodnih dviju. Čitatelj bi mogao po- misliti da Rezzorijeva freska predstavlja cmizdravo naricanje nad prošlošću i izgub­ ljenom mladošću, ali takav pogled ne može biti udaljeniji od istine. Već sâm naslov navješćuje autorov nesmiljen i nepopustljiv stav, stil koji rese bridak jezik, interes za prikazivanje „šire slike“, oko za detalje, raskošan i bogat vokabular, uzvišenost i uni- ženost, tankoćutnost i sirovost, osjećaj za pravednost i mizantropija pomiješana s gomilom urođenih i naslijeđenih predrasuda. Rezzori je potomak minuloga, zastar- jeloga društva koje, ostavši u nekoj vrsti zrakopraznoga prostora, nespremno suočiti se s novim civilizacijskim tekovinama te novom društvenom zbiljom, tavori u svoje- vrsnoj autodestruktivnoj, samodostatnoj i nepopustljivoj svijesti o vlastitoj propasti. Rezzori je posvemašnje utjelovljenje svojeg pripovjedačkoga „ja“. Glavni lik roma- na progovara rječnikom njegove obitelji, odijeva se na način svojstven pripadnicima viših slojeva, ponaša se poput svih plemenitaških fićfirića, prenoseći zastarjele i du- boko ukorijenjene nazore službenikâ staroga Carstva. Memoari jednog antisemita nisu nikakva parodija, kritika ili pohvala austrougar- skoga svjetonazora. Roman je to koji svakom sljedećom rečenicom izaziva mršte-