Nova Istra

128 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Adrian CVITANOVIĆ jezika/izraza odražavaju brzinu kojom su se događaji zbivali, u kojima nije bilo od- već vremena za razglabanja ili podrobnija raščlanjivanja. Szép ne utvara da je nad- moćan narator koji s visine promatra situaciju i nudi konačne odgovore i rješenja. Ipak, umnogom podsjeća na velikane tzv. logoraške književnosti. Nezajažljivom že- ljom za čitanjem (čak se i na prisilnom radu dokopao nekog detektivskoga romana koji ipak nije stigao pročitati) u sjećanje priziva lik Prima Levija koji je u Auschwit- zu učio strani jezik. Reportažnim pak stilom, lišenim osude, podsjeća na Tadeusza Borowskoga i njegove zastrašujuće priče iz Auschwitza, elegancijom na dnevničke zapise Sándora Máraija iz istoga razdoblja, estetskim promišljanjima na eseje Jeana Améryja, malobrojnim prikazima krajnjih zvjerstava na zabilješke Jorgea Semprúna, nekim stavovima o sudbini svojega naroda u sjećanje doziva dnevničke zapise Miha- ila Sebastiana i njegovo mišljenje o odnosu Židova i Rumunja. Unatoč svemu, Szép je originalan pisac, svaka stranica ovoga izvješća svjedoči o autorovoj nadarenosti, o spisateljskome daru koji nisu uspjele zatrti ni najsurovije životne okolnosti. Szép stalno na umu ima čitatelja, stoga mu se opetovano obraća, osobito kako bi naglasio podvojenost između književnoga teksta i zbilje, koje se u njegovu slučaju neprestan- ce isprepliću i nadopunjuju. Ljudski zadah posljednje je veće Szépovo djelo. Napisano netom nakon nemilih događaja koje je opisao, 1945., nije izazvalo veću buru u mađarskoj javnosti. Mađar- ska zbilja tada već ponovno postaje sve crnjom; nad nju se nadvio tmast oblak nove totalitarne stvarnosti, one komunističke, koja će progutati ostatke građanskoga druš- tva kojemu je Szép nedvojbeno pripadao. Veliki Desző Kosztolányi i Gyula Krúdy, koji su hvalili njegovu poeziju, preminuli su prije rata, Sándor Márai emigrirao je u zadnji čas 1948. godine, Antal Szerb pretučen je nasmrt početkom 1945. u kon- centracijskome logoru, a mladi Imre Kertész vraća se iz logora i pokušava uključiti u novu stvarnost. Ernő Szép umire 1953., doživjevši procese Rajku i pad Rákosiju. Šteta što nije doživio 1956., svijet bi zacijelo dobio jedno od najpotresnijih i najupečatljivijih svje- dočanstava mađarskoga ustanka. Adrian Cvitanović, Zagreb