Nova Istra

127 Adrian CVITANOVIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. bina Njemačke i Italije ipak se promijenila, Crvena armija s Istoka te Saveznici sa Zapada i juga pritišću njemačke postrojbe na svim bojištima, primoravši ih na po- vlačenje. Horthy je namirisao svoju šansu za spas i potajice započinje pregovore sa Saveznicima. Hitler je, čuvši to, smjesta uhitio regenta, stavio ga u kućni pritvor i na vlast doveo dotad marginalizirane ultradesničarske Strelaste križeve pod vodstvom Ferenca Szálasija. Sredina je 1944. godine. Započinje masovna deportacija mađarskih Židova u koncentracijske logore. Nesigurnost, strah od sutrašnjice, getoizacija, prisilni rad. Ernő Szép preseljen je u jednu zgradu označenu velikom Davidovom zvijezdom. Živi s dvije sestre i bratom, ne želi izlaziti u javnost jer bi morao odjenuti kaput sa zvijezdom. Kretanje je sveo uglavnom na druženje sa sustanarima. Szép bilježi sva- kodnevicu, reportažnim, suhim novinarskim stilom opisujući zbivanja u gradu (za- mračenja zbog savezničkih bombardiranja, odlaske u nabavku hrane, glasine koje govore o sve većim zvjerstvima novoustoličene vlasti) te u zgradi (opisi svakodnev- nih razgovora, lepeza šarolikih likova koji oslikavaju mađarsko društvo, razbibriga, strah, međuljudski odnosi, čitanje, promišljanja o budućnosti, slušanje londonsko- ga radija...). Stanje u zemlji sve je neizvjesnije, glasine o dolasku Crvene armije sva- kim se danom šire ali i raspršuju, izvješća s ratišta govore o ustrajnome njemačkom otporu savezničkom nadiranju, Strelasti križevi provode sve žešći teror, namirnice je sve teže pribaviti, čuju se glasine o tome da švedska i švicarska veleposlanstva izdaju propusnice koje omogućuju spašavanje od prisilna rada i barem neku vrstu zaštite. Szép sumnja u istinitost glasina, sluti crne dane za sebe i svoje susjede. Listopad je 1944. Crvena je armija sve bliže Budimpešti. Szálasi je naredio da se Židovi isko- riste za kopanje rovova nadomak prijestolnice, koji bi trebali spriječiti ulazak so- vjetskih tenkova u grad. Szép je sa skupinom sunarodnjaka upućen na prisilan rad u obližnji gradić u tvornicu cigle. Ali u toj se tvornici cigla ne proizvodi. Zato Szép dobiva lopatu i štihaču u ruke, i to će sljedeća tri tjedna biti jedini rekviziti kojima će raspolagati. Mučenja golobradih mladića, koji se sadistički iživljavaju na uglavnom postarijim židovskim sugrađanima (Szép je navršio šezdesetu!), vremenske neprili- ke, stalan osjećaj gladi, posvemašnji izostanak sućuti, neizvjesnost glede sutrašnjice, bolesti, umiranja, nasilne smrti, sve su to zbivanja koja Szép bilježi bez emocional- nog suživljavanja sa zbiljom. Nije tu riječ o ravnodušnosti, nezainteresiranosti ili osjećaju intelektualne nad- moći. Ne, Szép si je u zadaću dao sastaviti neku vrstu izvješća koje će nakon svršet- ka te m ȍ re možda poslužiti za utvrđivanje činjenica, kao potvrda nepojmljivog tre- nutka ljudske povijesti. Szép rijetko kad izriče izravnu osudu njemačkih ili domaćih krvnika, uglavnom je to u krajnjim situacijama, ali i tada je riječ o nekom sveobu- hvatnijem uvidu koji kao da je „zagledan“ u budućnost. Jezgrovitost i škrtost njegova