Nova Istra

104 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Ivan BOŠKOVIĆ vjerska, pomorska i narodna prošlost Peraštana i Bokelja, koji su u Gospinu sveti- štu tražili i pronalazili najdublji smisao i odgovore na nezahvalnu egzistenciju po- graničnoga kraja izloženu stalnim ratnim opasnostima i teškoći pomorskoga života“, a u sličnome kontekstu Bratulić progovara i o Gospi Taborskoj, Majci Božjoj Vin- gorskoj, Loborskoj, Tuheljskoj, Glogovnoj, Skapularskoj u Varaždinu, Volovskoj, Okićkoj i drugima kojima je hrvatski, romarski narod hodočastio, pjevajući pjesme različita nadahnuća, ali uvijek postojane vjere i ljubavi prema svojoj zaštitnici. Uz brojne pjesnike, Ilijaševića i Despota, Bratulić spominje i Iliju Okrugića, autora po- eme Slavospjev Neoskvrnjenom Začetju Bl. Djevice Marije (1858.) u povodu progla- šenja dogme o Marijinu Bezgrešnom Začeću. Usto je, podsjeća Bratulić,„kao upra- vitelj svetišta Gospe Tekijske obnovio svetište i tiskao dvije knjige, baš kao što je Ivan Trnski, za potrebe škola, tiskao knjige Božićna slova i Mirobožanje u kojoj je jedna pjesma posvećena glavnim hrvatskim svetištima: Trsatu, Mariji Bistrici i Krasnom“. U kontekst značajnih knjiga hrvatske vjerničke i marijanske kulture spada i Knji- ga čudesa Blažene Djevice Marije Ivanićke u kojoj Bratulić ne vidi samo važan do- kument vremena koji „govori o pučkom vjerovanju, pobožnom pouzdanju u Majku Božju Ivanićku“, nego i „dokument o zdravstvenim, gospodarskim i društvenim prili- kama u Ivaniću i okolici“. Ali i „odlično svjedočanstvo o praznovjericama i o dubokoj pobožnosti, o strahovima i o nesrećama“ te primjer „pučke pobožnosti, jezika i obi- čaja u ivanićkom kraju u osamnaestom stoljeću“. Dakako, spomenuta knjiga samo je jedna od mnogih u narodnoj tradiciji preko kojih se pobožnost prema Majci Božjoj širila, a spomen molitvenika, misala, brevijara, životopisa, vjenčića molitava i slično, tema je vrijedna širega interesa. Jedno od najpoznatijih hrvatskih svetišta svakako je ono u Mariji Bistrici. Prema narodnoj predaji, podsjeća Bratulić, Marijin se lik u davno doba slavio na Vinskom Vrhu, ali je zbog turskih navala bio zazidan u crkvu u Bistrici te je nakon turske opa- snosti bio zaboravljen. Predaja kazuje da je Marija svjetlom pokazala mjesto gdje je zazidana te želi da je ponovno slave, na što je svećenik dao da se iskopa na tome mje- stu. Kad se ukazao lik Bogorodice, puk se počeo Mariji obraćati te se s vremenom razvio Marijin kult koji je posebno poticao zagrebački biskup pavlin Martin Borko- vić. Tijekom 18. stoljeća Bistrica je postala središnjom hodočasničkom crkvom, a u 20. stoljeću proglašena je nacionalnim svetištem. Od tada su Bistricu pohodili brojni hodočasnici izražavajući joj svoju ljubav i privrženost, a prizori njezinih čudesa vide se pod svodovima kapelica koje okružuju velebnu Gospinu crkvu. Godine 1971. u Bistrici je održano veliko marijansko hodočašće kojem je pribivalo mnoštvo vjerni- ka iz svih krajeva gdje Hrvati žive. Bratulić ističe da su se u širenju pobožnosti Majci Bistričkoj isticali brojni svećenici i propovjednici, a za vjerničke potrebe tiskane su i crkvene knjige od kojih spominje Berkovu Kinč osebujni slavnoga Orsaga Horvat-