Nova Istra

103 Ivan BOŠKOVIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Nadalje, u Bratulićevoj (i Božjoj) kući mjesta je i za žene uzdignute na pijedestal svetosti: sv. Agata Mučenica, sv. Agneza, sv. Ana, sv. Barbara, sv. Ceclija, sv. Doroteja, sv. Ediltruda, sv. Elizabeta, sv. Eufemija, sv. Eufrazija, sv. Eufrozina, sv. Eugenija, sv. Flavija Domitila, sv. Genoveva, sv. Katarina Sijenska, sv. Klara, sv. Lucija, sv. Mari- ja Egipatska, sv. Marija Magdalena, sv. Martina, sv. Oliva, sv. Pelagija, sv. Placida, sv. Tekla, sv. Terezija Avilska i sv. Venefrida. Posebno mjesto, pak, u Bratulićevu (hagio)imaginariju zauzimaju mjesta koja hr- vatski vjernički puk osobito časti i hodočasti: Aljmaš, Baška na Krku, Belec, Biskupi- ja kod Knina, Cernik, Glogovnica, Grič, Tabor, Tekija, Kaloča, Kloštar Ivanić, Kra- sno, Lobor, Ludbreg, Bistrica, Mune, Osor, Pučišća, Stipanska Luka, Velika Barčuta, Sinj, Split, Stari Grad (na Hvaru), Trsat, Vepric, Visovac, Volavje, Zadar, Zagreb, Remete, Zrinj i brojna druga. Gotovo da i nema mjesta koje nema svojega sveca za- štitnika, bilo da je njegova uloga samo lokalnoga vjerničkog karaktera ili je postalo poznato i štovano i izvan uže sredine. Bratulić je osobito hodočastio istaknutim središtima marijanske pobožnosti, Gos- pinim svetištima i prošteništima. U njegovim doživljajima tako su spominju odre- da sva, a povodi pohodima, uz one vjerničke odanosti i nagnuća, brojni su i različi- ti. Primjerice, kao sudionika obilježavanja 1100. obljetnice smrti Ćirilova brata, sv. Metoda, i susreta s papom Ivanom Pavlom II, kojega nerijetko zovu i „hrvatskim papom“ zbog posebnoga odnosa prema našemu narodu, Bratulića je potaknulo na ostvarenje Aleje glagoljaša te osnivanje Male glagoljske akademije kroz koju je prošlo više od tisuću učenika, ali i brojnih izletnika, kako domaćih tako i stranih. Isticanje glagoljice kao pisma dubokoga vjerskog i nacionalnoga identiteta potaknulo je i dru- ge sredine u kojima se glagoljica često i dugo koristila. Spominje tako Bratulić i Baš- ku na Krku te zaštitnicu Gospu Goričku kojoj hrvatski narod rado hodočasti, slično kao hodočašće Mariji Božjoj Snježnoj u Belecu gdje je već u 18. stoljeću podignuta crkva za koju naša historiografija ističe da pripada našim„najljepšim baroknim gra- đevinama“, a podignute su i druge crkve i svetišta, od svetišta na trškom Vrhu kod Krapine, u Sveticama (kod Karlovca), Marija Koruška, kraj Križevaca, u Krasnom u Lici i sl. Na Krku, podsjeća Bratulić, vjernička je zajednica pronašla sigurno uto- čište nakon prodora Mađara noseći sa sobom ne samo moći sveca, nego je svojemu svecu, sv. Kvirinu, sagradila i baziliku. Posrijedi je „romanička kompleksna građevi- na“, podignuta na dva kata: u donjem dijelu je crkva sv. Margarete, a gornji, veći dio posvećen je sv. Kvirinu, koji je od tada zaštitnik krčke biskupije i otoka Krka, a po- liptih sa sv. Kvirinom u sredini koji u rukama drži grad Krk nalazi se u franjevačko- me samostanu na Košljunu. Boka kotorska i u narodu zvan„zaljev hrvatskih svetaca“ mjesto su jednoga od ve- likih marijanskih svetišta, Gospe od Škrpjela, gdje se, kako navodi R. Tomić,„zrcali