Nova Istra

101 Ivan BOŠKOVIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Pojmu hagiotopografije blizak je pojam autohagiotopografije , a odnosi se na sveta mjesta koja u životu pojedinca imaju osobito značenje – bilo da su se rodili i krstili u mjestima pod okriljem sveca pa ga drže svojim zaštitnikom, bilo da je riječ o mjesti- ma koja su pohodili i koja su izvršila utjecaj u njihovim životima pa su se zavjetovali na hodočašća i pohode ih u znak zahvalnosti prilažući im svoje molitve i darove. U hrvatskome su narodu na glasu brojna hodočašća i vjernički pohodi, a najpoznatiji su oni pojedinim svecima te Isusovoj majci. U hrvatskome puku Djevica Marija zacijelo je „najomiljenije ime među nebesni- cima“; nazivlju je, časte i slave biranim atribucijama poput majke dobrote, milosti, čudotvorke, tješiteljice i utješiteljice, zagovornice kod Boga i sl. Uz opće atribute koje joj kršćanski vjernici pripisuju, Isusova majka u svojoj naravi sadrži i brojne lokal- ne osobine, a najčešće su povezane s njezinom ulogom u društvenoj zajednici pa se uz ime vezuju i lokalne/mjesne atribucije. Djevica Marija/Gospa tako je zaštitnica mnogih mjesta koja, na njezin dan, postaju svetištima koja pohodi mnoštvo vjernič- koga puka koji izražava svoje osjećaje i zahvale za dobročinstva kojima ih je u nji- hovim potrebama zadužila. Napose je to bilo izraženo tijekom prošlosti i borbi za slobodu, vjeru i domovinu, kada su i nastala brojna svetišta i prošteništa. Tako se u hrvatskome puku slave i časte Gospa Trsatska, Gospa Remetska, Gospa Aljmaška, Gospa Bistrička, Gospa od Anđela, Gospa Karmelska, Gospa od Kamenitih vrata, Gospa Snježna, Gospa Olovska, Gospa od Spinuta, Gospa od Sedam Žalosti, Gos- pa od Škrpjela, Gospa Lurdska, Gospa Visovačka, Gospa Širokobriješka, Gospa Neba i Zemlje Kraljica i druge. Pobožnost Isusovoj majci širila se na brojne načine, najčešće u kultovima koje Cr- kva propisuje i njeguje, ali i preko misala, brevijara, molitvenika, vjenčića molitava, časoslova, oficija, brojnih knjiga. Raširena marijanska pobožnost zacijelo je razlogom zašto se često može čuti da je hrvatski narod i marijanski narod te da „nedvojbeno pripada među one narode kojima Gospa najviše znači“. S obzirom na to da su životi velikih i znamenitih ljudi – a sveci sigurno takvi- ma pripadaju jer su „nesumnjivi pokretači i činitelji dobra na crkvenom, političkom i društvenom planu“ – oduvijek privlačili pozornost i pisaca i čitatelja, razumljivo je da su javili oblici štovanja njihova života i djela. I dok su se u samim početcima o tomu brinule kršćanske/crkvene zajednice, s vremenom su to radili pojedinci i za- jednice koji su spomenom svetaca, blaženika, ugodnika Božjih slavili i obnavljali za- jedništvo. Nastajala su tako mnoga svjedočanstva i legende o brojnim velikanima, napose o mučenicima čije djelo i život vrijedi nasljedovati, a nekima je (vjernička) mašta priskrbila i značajno književno ruho. Nastala je tako cijela znanost zvana ha- giografija.