Nova Istra

56 ESTETSKO I IDEOLOŠKO U SOCIJALIZMU Ana GALANT Althusser ideologiju tumači kao „sustav predodžbi, sastavljen od ideja, pojmova, mitova i slika, u kojemu ljudi žive svoje imaginarne odnose prema stvarnim uvjeti- ma postojanja“, sustav koji se održava preko crkve, škole, obitelji, političke stranke, medija, kulturnih ustanova, odnosno ideologijskih državnih uređaja. 18 Iz tih uređaja isključuje znanost i književnost, koje održavaju vezu s pravom stvarnosti, prva tako što je svojim znanjem spoznaje, a druga jer je svojim riječima naznačuje. Vrijednosno neutralna tumačenja ponudili su Bahtin i Medvedev, ali i Van Dijk, prema kojemu ideologija označava osnovu društvenih predodžbi koje dijele pripad- nici neke skupine; te predodžbe omogućuju im organiziranje mnoštva društvenih uvjerenja oko onoga što je za njih dobro ili loše. 19 Zbog konkretnosti razdoblja koje se ovim radom tematizira, smatram najkorisni- jim pod terminom ideologija razumijevati pravila i predodžbe koje su dijelili članovi komunističke stranke, odnosno Partije. Ono što želim proučiti jest dinamika odnosa te dominantne ideologije i estetsko- ga, pod čime razumijevam umjetnički, odnosno književni diskurs. Naime, razdoblje u kojemu se časopis pojavljuje doba je još uvijek snažnoga socijalističkog realizma, unatoč tome što je službeno s njime raskinuto. Socrealizam je Jugoslavija, baš kao i druge socijalističke zemlje, preuzela od Rusije nakon Drugoga svjetskog rata. Taj je normativni književni model od autora i kritičara zahtijevao prikazivanje stvarnosti u duhu socijalističkih vrijednosti 20 , s ciljem da ono što se napiše bude u odgojne svr- he. Jedan od najglasnijih zagovaratelja socrealizma u književnosti na hrvatskim pro- storima bio je Marin Franičević, voditelj Kulturno-umjetničkoga odsjeka/komisije u Agitpropu Centralnoga komiteta Komunističke partije Hrvatske. Smatrao je kako je došlo vrijeme za „detronizaciju lažnih veličina“, raskrinkavanje „nakaznih stavova“ i „dekadentnih zaglupljivanja“. Naglašavao je kako se pravilan razvoj mladih pisaca ne može odvijati stihijski i bez vodstva te da književnost ima zadaću od zaborava spasiti „dragocjene konkretne materijale iz naše najbliže prošlosti koji imaju ogromno značenje za sadašnjost i za budućnost naših naroda“, ali i „da našem čovjeku otkrije njegov vlastiti lik, da mu pokaže njegovu vlastitu vrijednost kako bi ih mogao dalje razvijati, njegove nedostatke kako bi ih mogao što prije prevladati, da mu pokaže što je uradio do sada da bi lakše obuhvatio ono što ima uraditi od sada, da bi saznao svoju sna- gu, svoju vrijednost i svoje mogućnosti, ukratko, da bi što bolje sagledao 18 Isto: 133-134. 19 Dijk, 2006.: 11-28. 20 http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=56922.