Nova Istra

57 Ana GALANT ESTETSKO I IDEOLOŠKO U SOCIJALIZMU svoj put prema sutrašnjici, dobio još jasniju perspektivu svog razvoja.“ 21 Nadalje napominje: „Pred našim književnikom konačno stoji čitava prošlost naših naroda, njegove patnje i borba, stradanja i napori; teror, pljačka i konačno di- rektno izdaja domaćih vlastodržaca, zatim strašni zločini okupatora na jednoj, a svijetli likovi ustanika, heroja Narodno oslobodilačke borbe na drugoj strani.“ 22 Protiv ovakvog viđenja književnosti i uopće umjetnosti zauzeo se već 1949. godi- ne Petar Šegedin, a zatim i Krleža tri godine poslije, na 3. kongresu Saveza književ- nika Jugoslavije. Unatoč tome i godinama nakon raskida s ovom doktrinom, postoje pisci i tekstovi koji nastavljaju njezin utilitarizam, koji su na liniji vladajuće garniture. To će biti vidljivo i na stranicama Istarskoga borca , kao i polagana, ali sigurna pojava estetskoga pluralizma, odnosno autonomije književnosti. 4. Časopis Istarski borac 4. 1. Kratak povijesni pregled: četiri serije Istarskoga borca Osam godina nakon oslobođenja Istre i njezina pripojenja Hrvatskoj te šest godina od Mirovnoga ugovora u Parizu, kojim je razriješeno pitanje teritorija Pule, godine 1953., literarna sekcija pulske gimnazije počinje izdavati glasilo pod nazivom Istar- ski borac . Nakon prva četiri broja, osnovan je literarni klub istoga naziva. Iza obiju ideja, one o listu i o klubu, stajala je profesorica hrvatskoga jezika Ljubica Filipić- Ivezić 23 , predavačica u pulskoj gimnaziji. 21 Franičević, 1948a: 11. 22 Isto. 23 Rođena u Sisku 1915. godine, cijeli se život bavila prosvjetnim, kulturnim i znanstvenim ra- dom. Predavala je u Subotici, Hrvatskoj Kostajnici, Osijeku i Gospiću (gdje je bila i ravnate- ljica), a potom, od 1951., i u pulskoj gimnaziji. Godine 1964. ravnatelj i utemeljitelj pulske Pedagoške akademije Tone Peruško poziva je kao vanjsku predavačicu. Na fakultetu radi do umirovljenja 1978. godine; predaje jugoslavenske književnosti i metodiku hrvatskoga jezika; radijsku, televizijsku i filmsku kulturu; organizaciju slobodnoga vremena; scenski izraz i lut- karstvo te dječju književnost. Doktorirala je 1979. godine na Filozofskom fakultetu u Zagre- bu temom Otkrivanje i njegovanje kreativnosti učenika u nastavi materinskog jezika i slobodnim aktivnostima: idiografski pristup – s osvrtom na istarske poslijeratne osobitosti , pod mentorstvom Dragutina Rosandića (Ivezić, 2012.). Od 1950-ih godina nadalje često etiketirana kao„hrvatski šovinist“. Za vrijeme Hrvatskoga pro- ljeća zamjerili su joj što je u svoj dom primila studente Budišu i Čička (primila je Budišu samog)