Nova Istra

148 TRI SVJEDOČANSTVA Albino CRNOBORI ili infrastrukturnih ciljeva, ali je takve ciljeve svakako vidio u nekoj daljnjoj konse- kvenciji. Ukratko, Črnja je pitanje tunela kroz Učku razumijevao kao u prvome redu politički posredovano pitanje. I nije se u to htio pačati. Uvjetno slaba točka jedne jake osobe Svatko tko bi iščitavao ove retke, može legitimno postaviti pitanje: pa dobro, zar Profesorica nije imala i nekakvih ljudskih slabosti? I koji su joj bili imputi ? Pa nije mogla (tek tako, samo tako) neprekidno zračiti energijama; morala je negdje ob- navljati vlastite snage. Ponajprije, nije ona bila baš od neke eterične građe. Posjedovala je psihofizičke pretpostavke za mogući otpor, pa čak i onaj najteži: pod cijenu da ostane sama. Odgovore treba tražiti u čitavome njezinu životopisu: uostalom, u svojem pulj- skom, iako najdužem i posljednjem razdoblju života, ubire Profesorica i plodove svih ranijih napora kroz koje je od malih nogu rasla i uzdizala se (daleko od toga da bi ti plodovi bili samo oni gorki). Zapravo, sve je to oko percepcije naše Profesorice bilo već u ono vrijeme pomalo tugaljivo, za današnje prilike već sasvim nepojmljivo, bez izričitog postavljanja pi- tanja o ondašnjim općim prilikama u društvu. Naime, pored već opisanog, ona je trajno imala posla s nositeljima jedne još dobrano patrijarhalne svijesti, prema kojoj se žena u javnoj sferi ne može nositi s muškarcima, a osobito ne do krajnjih ishoda nekog pitanja. A ona, koja je na stalno uzak put ženske emancipacije stupila negdje početkom tridesetih godina prošloga stoljeća, kada se uputila na sveučilišne studije, pripremajući se za djelovanje upravo u javnoj sferi, u školstvu, svoj kasniji poziv nije ograničila na onda još uvijek sigurne i pomalo elitističke zidove školskih zgrada. Da, imali smo u poslijeratnoj Puli, dok su u zbornicama srednjih škola i među liječnici- ma u bolnicama još prevladavali muškarci, nekolicinu žena emancipiranih u onim ubrzanim i stresnim ratnim prilikama, sa svim manjkavim i osobnim neravnotežama što uz to idu kasnije, u miru. Profesorica je već bila ostvarila solidne emancipator- ske pretpostavke u prilično mirnim i sređenim prilikama, uz lijepe izglede za skla- dan osobni rast. Ako se o izgledima radi, bila je rođena u pravo vrijeme. Obrazova- na u mirnodopskim prilikama (pa makar turbulentnima na hrvatski način), u javnu se sferu bila uputila već i prije dolaska u Pulu, kao sindikalna dužnosnica u nekima od gradova gdje je službovala. Dolaskom u Istru i svime što je zavrtjela s Istarskim borcem taj je poriv za sudjelovanjem u javnosti u nje tek poprimio jače, na trenutke i dramatične oblike. Ali, i da se zadržala samo u okvirima nastave i školskih klupa, predmet bavljenja što ga je bila odabrala odvlačio ju je u područje javnoga života. U tom se pogledu čini da je njezina kolegica, profesorica kemije, sa svim onim retor-