Nova Istra

143 Albino CRNOBORI TRI SVJEDOČANSTVA popudbine, a u svakom slučaju uslijed nedostatka navigacije. Žalibože, još jednom, četvrt stoljeća izgubljenoga vremena, nenadoknadive pretpostavke sve novih i novih nailazećih ljudskih života. Što se Profesorice i njezinih istarskih učenika tiče, a prepoznavala ih je žarom autentične misionarke, prisjećam se nekih rođenih u crnome teroru, a umrlih u cr- venome. Jedan od njih bio je Mario Kalčić, profesor, i on od njezine struke; pitanja hrvatskoga jezika i književnosti i za njega su bila pogibeljna, upravo smrtonosna. Njih dvoje bili su autori naslovnih tekstova u prvome broju časopisa Istarski borac koncem 1953. godine. Mario Kalčić veselio se izborima ( I mi ćemo glasati ), upravo onim koji će biti sudbonosni za frakcionašku struju u Savezu komunista Hrvatske, publicista oko partijskoga lista Naprijed , među kojima i dvojice Istrana: Dušana Di- minića i Berta Črnje. Profesorica na istoj naslovnici (nepotpisana, prepoznajem je po dikciji, ali ne i njenog suautora, očito: rođenog Istranina) objašnjava zbog čega je u Istri potreban časopis mladih. Za Marija Kalčića, kao i za Profesoricu, postala su u nadolazećoj vremenskoj perspektivi pogibeljna upravo pitanja hrvatskoga jezi- ka. Onoga jezika, kojim se Mario, kao dijete, u fašizmu u kojemu je bio rođen, izvan rodne kuće nije smio služiti. Pobjedničkom komunizmu dao je Mario, još od djetinj- stva, povjerenje, srce, um i sve snage najbolje dobi. Sjetim se toga odnosa učiteljice i učenika, kao i sličnih dramatičnih sudbina i čini mi se da je nadasve ispunjavajuće, makar i prožeto gorčinom, kada se učitelj može ponositi svojim negdašnjim učeni- cima, pa i kada je put učenika jednako trnovit. Mehanizmi isključuju Profesoricu kao neko strano tijelo I u ovome slučaju ( Odbljesci pamćenja , str. 154-184) djelovali su mehanizmi koji su Profesoricu isključivali (kao kakvo strano tijelo) iz svijeta što smo ga eufemistič- ki nazivali samoupravnim socijalizmom, a vanjski su ga promatrači bezobzirno i, kako se nama činilo, duboko neistinito i zlonamjerno zvali komunističkom dikta- turom i drugim inačicama koje se svode na isto. Najčešće mi za sve to nismo zna- li ili smo krhotine informacija dobivali na neki način ad usum delphini , probrano, prožvakano, iskrivljeno i uz već pripremljene žestoke odgovore domaćeg agitpropa, profesionalno vještoga u takvim stvarima. Sjevernokorejski vještoga; zašto da debe- lom šminkom tretiram mrtvaca što ćemo ga, kao odrasli i odgovorni ljudi, prije ili kasnije morati sahraniti? Da je s partijskoga stajališta (naime, stajališta Saveza komunista Jugoslavije i nje- gova „decentraliziranog“ dijela – Saveza komunista Hrvatske) nešto skrivila te da ta- kva ne može biti nastavnica na Pedagoškoj akademiji u Puli, to je utvrdilo tobožnje četveročlano povjerenstvo („komisija“), za koje je ustrajnom i neustrašivom osobnom