Nova Istra

137 Albino CRNOBORI TRI SVJEDOČANSTVA otipnih crtica o ličnim doživljajima. S tim smo počeli dok sam još bio kod vas. Treba konačno krenuti dalje. Osim u lirici, radovi nemaju u sebi ništa duboko proživljeno ljudsko. To su samo akvareli. Ljudima koji put treba nešto stilski jače.’ Bio si tada malen, ali trebalo bi da se sjećaš, zašto smo pokrenuli naš list. Kao cilj nismo postavili: odnjegovati nekolicinu (možda neuspjelih) literata, nego razvijati pismenost i ljubav prema materinskoj, hrvatskoj riječi kod istarske omladine. Sjećaš se, da je naš list postao list NO-e Istre, a to znači, da on mora imati mjesta za infor- macije o svim vrstama omladinske djelatnosti. Ovamo spadaju naravno i izviđači i radio-amateri. Ne misliš li da je malo prestroga tvoja tvrdnja da se nismo maknuli od stereotip­ nih crtica o ličnim doživljajima, da nismo krenuli dalje? Zatim padaš i u kontradik- ciju, kad tvrdiš, da radovi o ‘ličnim doživljajima’ nemaju u sebi ‘ništa duboko proživ- ljeno ljudsko’ i konačno šalješ svoju crticu, lični doživljaj: Otišla je dalje od zmaja , koja bi nam trebala pokazati nešto ‘stilski jače’. Tvoja crtica je dobra, i mi je donosimo uz neznatne ispravke, ali moraš priznati, ako si pratio sve brojeve Istarskog borca , da smo imali i stilski jačih i dubljih stvari (...)“. Profesorica slijedi s nabrajanjem autora i odgovarajućih naslova, među njima Petra Krelje, Miroslava Bertoše, Miroslava Sinčića... Zatim Profesorica zaključuje: „Kvaliteta Istarskog borca ne može pokazati više neki naročiti uspon. Krug naših suradnika se stalno obnavlja iz redova osmogodišnjih škola i gimnazija, a stari su- radnici, kad polože maturu, u većini slučajeva otpadaju. No, naš list ostaje ono što je bio, list u kojem naši pioniri i omladinci uče pisati, list, koji pomaže rješavati omla- dinske i školske probleme, a tu i tamo pomogne i da razbije neki kompleks manje vrijednosti, kao što je tebi pomogla tvoja barčica. I to je korisno. Za ekskluzivni lite- rarni list nemamo sredstva. (...) Bit će nam drago, ako nam se opet javiš kojim radom o dječjim kompleksima. Drugarski pozdrav“ Sve u svemu: razumno, a ni završni žalac što ga je MOSK zaslužio, ako ništa drugo kao opomenu na ono što je odjednom zaboravio odlaskom iz Pule, nije toliko oštar da ga adolescent koji se bliži punoljetnosti ne bi podnio i okrenuo na štogod korisnog i poticajnoga. Usput, da sve bude kako je jednom započelo, MOSK je ka- snije, ne krijući se više pod umjetničkim imenom, zauzeo zaslužno mjesto u ne ma- loj vrsti hrvatskih spisatelja za mlade. Premda prozvana i mrcvarena nakon 1971., Profesorica ostaje uz časopis Istarski borac : nema je godinama u impresumu, no onda je u posljednjem broju, a već je go-