Nova Istra

136 TRI SVJEDOČANSTVA Albino CRNOBORI saznanjem da se hrvatski pjesnik Vladimir Nazor – a za njega je bio čuo još u Nje- mačkoj – obratio javnosti iz partizana, protuokupatorskom izjavom na radiju. S posljedicama teškog ranjavanja zadobivenog na Istočnom bojištu, kamo je s punim uvjerenjem otišao u borbu„protiv zločinačkog komunizma“, a za sretnu i veliku Nje- mačku, bio je sad potpuno zbunjen i zatražio od kolegice (Profesorica je predavala hrvatski jezik, književnost i povijest) odgovor na nedoumicu: što se to doista u Hr- vatskoj događa? Bio je uvjeren da se ovdje, nakon teškog ranjavanja u Rusiji, bori protiv pobliže neidentificiranih „bandita“. Nakon njezinih objašnjenja, odlazi, koli- ko se može razumjeti, ništa manje zbunjen nego kada je dolazio, ali s temeljito po- ljuljanim uvjerenjima. Sudbina je onoga vremena učinila to da se sugovornici (On, otprilike 25-godišnjak, i Ona, u dobi blizu 30.) nikada više nisu vidjeli. Sutradan, promišljajući taj noćni razgovor, Profesorica je oblikovala stajalište za koje je već bila sasvim sazrela: „...sama sebi obećavam da nikada neću zloupotrijebiti građu svo- ga predmeta, književnosti, za ideološku manipulaciju mlade, neizgrađene ličnosti“. Takva nam Profesorica stiže u Pulu 1950., kada smo njoj sličnih osobnosti imali ponajmanje, a bile su potrebnije od svega. S vremenom takvu osobu, uza sav ugled što ga je stekla među običnim svijetom i u stručnim krugovima u sasvim novoj joj, istarskoj sredini, neki kao da žele pretvoriti u krpu za brisanje podova. Iako, igno- ranti, imaju pred sobom onu vrhunsku,„englesku“ tkaninu. Urednički credo ; ustrajnost uvjerenja Profesorica je bila glavnom urednicom časopisa Istarski borac od osnivanja 1953. godine pa do kraja prve serije, 1962. godine. Vodila se uredničkim uvjerenjem koje se može iščitati pregledavajući ova godišta, a na izričit ga način iznosi u korespon- denciji uredništva sa suradnicima. Od svih, odlučujem se za odgovor suradniku pod pseudonimom MOSK u br. 5/1957. jer, čini mi se, najbolje sažimlje i bitno izražava uređivačku politiku, uvijek prihvaćenu i provjerenu u širokom krugu su- radnika i čitatelja. Profesorica odgovara na primjedbe i prijedloge dotadašnjeg člana Literarnog klu- ba i suradnika časopisa; ovaj se u korespondenciji, sada već iz Zagreba, izjašnjava o uredničkoj politici časopisa u kojemu je započeo s objavljivanjem. Iz Profesoričina odgovora, koji prenosim gotovo u potpunosti, vidjet će se ujedno koje su bile pri- mjedbe MOSK-a, dok istodobno u punoj jasnoći dolaze do izražaja načela koja vode Profesoricu kao glavnu urednicu. Ona odgovara („Iz uredništva“): „MOSK. (...) Ti pišeš: ‘Volio bih da se u stranice Istarskog borca prestanu na- metljivo uvlačiti izviđači, radio-amateri i drugi. Osvrt na filmove, to je već nešto bolje. Ali želio bih, da se kod suradnika probudi literarni duh. Da se malo maknu sa stere-