Nova Istra

124 TRI SVJEDOČANSTVA Albino CRNOBORI potrebi Matice hrvatske u Puli, pa se čak u nekom kontekstu„izvinjavamo“, kao, eto, dvojica od mojih predgovornika, a zar samo to „izvinjavanje“ ne govori najbolje da nam je Matica ovdje potrebna! Ne, nije zabuna, bilo je to doista pitanje s uskličnikom, retoričko i uvjereno. Već sam pozaboravljao sve mudre i razložne argumente iznesene, onda, u prilog osniva- nja Matice hrvatske u Puli, svi su mi govori ishlapjeli, a Profesoričina mi intervencija i njezino pitanje, koje uistinu nije pitanje, još zvoni u pameti. U nekima od važnih Profesoričinih poslova nisam bio u njezinoj blizini, primje- rice, u onom razdoblju njezina rada na Pedagoškoj akademiji i, kasnije, na Sveučili- štu, onda još sa sjedištem u Rijeci. To vrijeme ovdje ne obuhvaćam jer o njemu ne- mam neposrednih spoznaja. Nadam se da sam stupio na primjeren put i kada sam odabrao krugove kao način iznošenja: na neki meni poznat i blizak motiv vraćam se i više puta, kružeći oko njega, umjesto da ga, moguće, nižem na vremensku nit pam- ćenja; neće biti ogrlica s perlama, ali će zato, nadam se, biti nekoliko narukvica – sve, uostalom, stvari koje Profesorici, silom prilika i nekom posebnom logikom njezine osobnosti, nisu bile prvenstvene. Čini mi se da je na stanovito diskretno kićenje Pro- fesoricu mogao navesti jedino odlazak u kazalište, onaj naš rijetki provincijski ot- klon (nekoliko premijera godišnje) od pritisaka svih mogućih zahtjeva svakidašnjice. Vremeplov u godine 1947. – 1957., 1959., 1988... Netko u punoj snazi te nošen plemenitom i čvrstom motivacijom, teško da bi kon- cem četrdesetih i početkom pedesetih – a u to se vrijeme nastavno osoblje upućivalo na rad prema potrebi, ne prema osobnim željama – svojom voljom mogao izabrati veći izazov nego što je bila Istra, upravo: istarska djeca. Istra je prije tek koju godi- nu bila oslobođena od fašističke (1943.) i nacističke (1945.) vlasti, a negdje (Pula i okolica) tek 1947. od angloameričke savezničke vojne uprave. Uistinu i nije moglo biti neke temeljitije trenutne procjene zatečenog stanja, potreba i mogućnosti kada se radi o pedagoškim i sociolingvističkim pitanjima koja izazivaju takvi povijesni, politički, kulturni i socijalni tektonski rasjedi. U Europi, s obzirom na promjene državne pripadnosti i na istodobnu tranziciju iz fašizma u komunizam, Puli i Istri jedva da je bilo premca. U razredu, zbornici, školi, u skupini izvanškolskih aktivno- sti, organiziranoj klupskoj djelatnosti, u svakome od tih ambijenata, Profesorica se u tim prilikama odnosila bez otezanja, znalački, odvažno, ne kalkulirajući i ne štedeći se. Uz to, s nekim osobitim prethodnim iskustvom, a lucidno, vidovito, iz čvrstoga uvjerenja, empatično naspram učenikâ, nepogrešive intuicije, požrtvovno, s potreb- nom širinom uvida i promišljanja, poticajno u odnosu na mlađe i starije suradnike, entuzijastički; jednom riječju: s punom sviješću o profesionalnim zadaćama i sve-