Nova Istra

104 ESTETSKO I IDEOLOŠKO U SOCIJALIZMU Ana GALANT bio povučen iz prodaje te kako se članove redakcije usmeno opominjalo, a da se jed- noga člana i zastrašivalo. 190 O događanjima vezanima uz Ibor pisalo se u raznim glasilima – od pulske Petice , Studentskoga lista , Glasa Istre , Večernjega lista , Vjesnika , Poleta , Vala i La voce del po- polo do beogradskoga Studenta . 191 Pisalo se, komentiralo, polemiziralo, a uredništvo je odgovaralo. Rasprave s pulskim novinarom Armandom Černjulom dovele su do privatne tužbe Općinskome sudu u Puli za klevetu i uvredu protiv 6 članova ured- ništva, zbog članka Fotogenični lažopisac (iz Poleta , br. 122, 19. veljače 1980.) koji su napisali kao odgovor na njegov članak Dosta grube dezinformacije . U novinama se dio oko suđenja, ali i događaja koji su mu prethodili, pratio pod naslovom slučaj Ibor . Suđenje je bilo javno, a pulska sudnica prepuna. U svibnju 1980. šestorica su osu- đena na petomjesečnu zatvorsku kaznu, uvjetno na godinu dana. Nakon uložene žalbe, koja je djelomice uvažena, na Okružnom sudu u Puli u listopadu 1980. godi- ne Boris Biletić (Bob), Josip Ivančić (Pino), Miodrag Kalčić (Kina), Slavko Kalčić (Slave), Nevenko Petrić (Pietro) i Ivica Pletikos (Đovani) osuđeni su svaki na uvjet- nu zatvorsku kaznu od mjesec i petnaest dana s jednogodišnjim rokom kušnje za kazneno djelo uvrede. Uvjetna kazna, kao i prestanak financiranja zapravo su značili ugasnuće lista i Kluba Istarski borac . Klub je za lipanj 1980. godine, u suradnji s Centrom za scenske i likovne djelatno- sti Pula, bio pripremio Iborove dane 2 (ponovno, u predvorju INK-a), godinu dana ranije započetu tradiciju. Otvaranje te umjetničke akcije trebalo je započeti skupnom izložbom članova likovne sekcije Kluba. No, predstavnik Sekretarijata za unutrašnje poslove („milicije“, op. ur. ), pri pregledu postava, uvjetovao je otvaranje izložbe skida- njem nedoličnih radova Josipa Pina Ivančića (plakat izložbe s naslovnom stranicom posljednjega Iborova broja), Alda Ivančića i Predraga Spasojevića. Iborovci , koji su u tom trenu već bili osuđeni prvostupanjskom presudom na koju su se žalili, uvjet nisu prihvatili te izložba nije nikada otvorena. Odjeke svega što se događalo članovi uredništva osjećali su godinama poslije, kada su, o čemu svjedoči Biletić, bili „privatno šikanirani te egzistencijalno onemogućava- ni u radu i djelovanju“. 192 Isti autor, u članku pisanom 1983. (za poznati istarski kalendar Jurina i Franina , a koji je bez objašnjenja neobjavljen), nudi svoje tumačenje slučaja Ibor . Svoj naraštaj 190 Dragun, 1992.: 92. 191 Biletić (1998.) napominje kako je N. Petrić pripremio svezak sa svim člancima o događajima vezanima uz Ibor za fond Sveučilišne knjižnice u Puli, što Biletić smatra posebnim i pravim posljednjim izdanjem Ibora (do toga sveska nisam uspjela doći, op. a. ; „Slučaj Ibor“, sign. Č- 159-B, pr. a.; op. ur. ). 192 Isto: 283.