Nova Istra

105 Ana GALANT ESTETSKO I IDEOLOŠKO U SOCIJALIZMU naziva pobunjenim„protiv bjelodanih stega socijalizma i samoupravne stvarnosti“, a odluku koja je donesena smatra osudom„neposlušne, oporbenjačke, intelektual- no znatiželjne i tvrdoglave, u datim uvjetima zavičajno zauzete a nacionalno svje- sne, mada svjetopogledno raslojene, angažirane mladosti koja je tada ožigosana...“ 193 Profesorica Ivezić epizodu s Iborom naziva ekscesom. Pokazujući razumijevanje za možebitnu preuranjenost objave Ginsbergova rada, ipak ne pronalazi opravdanje za „nasilno gušenje cjelokupne aktivnosti i kluba i lista s dubokim korijenima 25-go- dišnje tradicije“, dodatno komentirajući kako su mladi uzalud tražili „dijaloge i obra- zloženja za nepravedno etiketiranje i organizirano onemogućavanje djelatnosti; neki funkcioneri toliko su privatizirali svoje funkcije, da su vjerovali kako je moguće na- prosto zarobiti slobodnu kreativnu misao.“ 194 Ne smije se zaboraviti: na iborovce se sigurno nije gledalo s naklonošću samim time što ih se povezivalo s imenom Ljubice Ivezić, pa bilo to i u vremenima kada je imala pasivniju ulogu nego u ranijim serijama lista. Koliko je važno bilo biti na pra- voj strani politike, svjedoči Ivezićkin tekst objavljen u Istri upravo 1979. godine, na- slova Značajna obljetnica. Uz 25. godišnjicu djelovanja književnog kluba Istarski borac u Puli . Premda su događaji vezani uz Hrvatsko proljeće bili iza nje, očita je njezina potreba da s ostavštine Istarskog borca ispere ljagu: „Put Istarskog borca ostao je dosljedan prvim smjernicama koje su mladi postavili još 1953/54. godine. Nije krivudao ni desno ni lijevo, nije odveo mlade generacije niti na stranputice bilo kakvog desnog šovinizma niti unitarizma.“ 195 Nastavlja u istom članku dokazivati da je Istarski borac bio „široka humana plat- forma“ s autorima srpske, slovenske, makedonske i talijanske narodnosti te se poziva na 5 godina stare riječi Albina Crnoborija „U našem se klubu nije govorilo o brat- stvu i jedinstvu (...) nije bilo potrebno o tome govoriti jer smo mi u klubu bratstvo i jedinstvo imali ostvareno“. Apologetski (možda prije realno, op. ur. ) intoniran tekst donekle djeluje kao da se autorica trudila iskupiti za „grijehe“, odgovarajući na pita- nja koja joj u tom trenutku nitko, barem ne izravno, nije postavljao. 193 Isto: 282-283. 194 Ivezić. 1983.: 274. 195 Filipić-Ivezić, 1979.: 123.