Nova Istra

102 ESTETSKO I IDEOLOŠKO U SOCIJALIZMU Ana GALANT vani – onda cilj vrlo teško ili gotovo nikada ne ugledate.“ 182 Vlast je na oku i list i Klub imala od njihovih početaka. Osnovni je problem bio uskraćivanje financijskih sredstava za daljnji rad, ali i prikladnoga prostora za druže- nje i djelovanje. Mladi o tome pišu već krajem '50-ih, kada pokušavaju pronaći mje- sto izvan gimnazijskih granica, koje su bili prerasli. Prostor im je obećan, ali obeća- nje nije bilo ispunjeno. Takvo ponašanje vlasti ljutilo ih je i frustriralo; shvaćali su to kao oblik marginalizacije i nepriznavanja dotad postignutoga: „(...) danas kada smo se već odavno afirmirali, nalazimo se u situaciji, na koju smo bili navikli pred četiri-pet godina. Klub nema svojih prostori- ja, mjerodavni faktori, naročito oni iz omladinske organizacije, pokazali su neshvatljivo nerazumijevanje već nekoliko puta kada smo se nalazili u sličnoj situaciji – na hodniku, što im međutim nije smetalo da istodobno pokreću riječ o tome da bi trebalo ponovo oživjeti literarni klub. Činjenica koja pokazuje potpuno nepoznavanje literarnog kluba, nezainteresiranosti za njegov rad i potrebe i jedno teško nerazumijevanje.“ 183 Puno opipljiviji način nadzora nad radom mladih bile su zabrane. Prva se zbila 1964. godine, kada je kazalištarcima EOS-a (Eksperimentalne omladinske scene prvotno nastale u okviru Kluba) bilo zabranjeno izvođenje predstave Nesahranjeni mrtvaci , rađene prema Sartreovu istoimenom djelu. Pišući o tome, Dragun zaklju- čuje kako se Komitet omladine „našao pozvanim da spriječi premijeru zbog opa- snosti za socijalističko društvo sadržane u sumnjivim pojmovima – naturalizam i egzistencijalizam.“ 184 Mladi su kazalištarci na to reagirali organiziranjem javne tri- bine, svojevrsnoga hepeninga, u obranu Sartrea i predstave. Ne začuđuje stoga prije spomenuta logika autocenzure profesorice Filipić-Ivezić. Najviše su problema s vlašću imali sudionici Iborove faze. Primjerice, likovnoj sekciji Kluba nije bilo dopušteno sudjelovati na Grisiji 77 , poznatoj rovinjskoj izlož- bi na otvorenom, što ih je razljutilo i uvrijedilo, a o čemu su izvijestili u dvobroju iz 1977. godine. U drugome dvobroju iz 1978. godine, iz obraćanja Nevenka Petrića, čitatelji sa- znaju za još jednu zabranu. Urednik se u tekstu pohvalio organizacijom rock -kon- certa u Uljaniku (u suradnji s redakcijom lista USS ), ali i željom da u pauzama kon- certa organiziraju čitanje poezije, što im nije bilo dopušteno,„očito od straha nakon ocjena OK SSOH Pula o posljednja tri broja Ibora “. Iz toga dokumenta donose ovaj ulomak: 182 Isti, 1977.: 2. 183 Crnobori, 1958.: 91-92. 184 Dragun, 1992.: 93.