Nova Istra

100 ESTETSKO I IDEOLOŠKO U SOCIJALIZMU Ana GALANT O istoj temi nastavljaju i u posljednjemu „ikad“ Iborovu (dvo)broju, br. 4-5, iz 1979. godine, u članku Samodoprinosi i kultura . Ljute se što nema pomaka glede ob- nove zgrade, pogotovo zato što se novca pronašlo za neke druge projekte. Nude rje- šenje u obliku organiziranja radne akcije: „Da li bi možda bilo apsurdno i nesvakidašnje (to sigurno) organizirati širu radnu akciju, dobrovoljan rad kojeg je ova zgrada vrijedna, i time označiti početak poklanjanja pažnje nekad 'hramu kulture' istarske i pulske?“ Ljutito zaključuju: „Svako rješenje koje izlaz iz sadašnjeg kulturnog beznađa ne vidi u obnovi kazališne zgrade, manje je nego palijativna mjera.“ 176 Usput rečeno, članovi Kluba nisu stali samo na esejističkim prozivkama. Konkret- ne su mjere poduzeli te godine, organizirajući u spomenutom zatvorenome predvor- ju Istarskoga narodnog kazališta multimedijsku višednevnu priredbu nazvanu Prvi Iborovi dani , kada su žalosno zdanje na trenutak pokušali oživjeti poezijom, živom glazbom, recitalima, likovnom izložbom i glazbenom slušaonicom. 177 4. 6. 4. Posljednji (dvo)broj Ibora Na 40-ak stranica spomenuti posljednji Iborov (dvo)broj donosi mnogo materijala koji bi i danas mogao naići na (ne)odobravanje. Naslovna fotografija autora Alda Monfardina prikazuje ljutitoga psa boksera iza rešetaka i atmosferom odlično pri- staje uz sadržaj i ton broja. U uvodnome tekstu naslovljenom Kotrljanje uzbrdo mladi se osvrću na promjene vezane uz njihov list (točnije, na zamisao pulskoga omladinskog rukovodstva o pre- rastanju Ibora u informativno-političko glasilo istarske subregije), a zatim posebno i na pojavu omladinskoga lista Pet . U nepotpisanom tekstu prozivaju OK SSOH za nesuradnju i nezainteresiranost. To međusobno prepucavanje dvaju listova, iako zanimljivo, nije razlogom koji bi doveo do zabrane izlaska lista, ni danas, a ni 1979. godine. Dio su, međutim, atmosfere u kojoj se Ibor itekako pomno i iznova iščitavao. Imajući dosad opisano u vidu, moramo obratiti pozornost na kontroverznu temu posljednjega broja – totalne institucije . Na nekoliko stranica donose se najprije ulom- ci uvodnih poglavlja iz knjige Azili Ervinga Goffmana, a zatim predgovor i uvod iz Manufakture ludila Thomasa S. Szasza. Na ta se poglavlja nadovezuje Miodrag Kalčić u svome ( Anti)eseju , u kojemu raspravlja o odnosu umjetnosti i „psihološke nepredvidivosti“, donoseći citate velikih mislilaca poput Aristotela, Demokrita, Pla- tona, Voltairea, Pascala, Diderota, Nietzschea, Baudelairea, Heinea itd., iz kojih je 176 Uredništvo, 1979b: 4. 177 Biletić, 1998.: 289.