Nova Istra

99 Ana GALANT ESTETSKO I IDEOLOŠKO U SOCIJALIZMU „Na izvanredan je način iskazano poltronstvo institucije na kojoj počiva samovoljno divljanje velikih i podjela plodova u vidu dijelova naše planete. Netko je vrlo slikovito definirao poltrona: on je poput biciklista, podnosi kišu koja mu natapa leđa, a istovremeno nemilice gazi po pedalama (nije citat). Prikazana je bezizlaznost položaja u kojem se današnji čovjek našao zahvaljujući svojoj nerazumnosti, apsurdnost konflikta koji donose samo krv i opću kataklizmu. Isprepletene s primjernom dozom humora i komič- nosti, na vidjelo dolaze sve negativnosti društveno-ekonomskih odnosa i općeljudskih vrijednosti. Upitajmo se: Gdje je ljudskost? Da li prodavati meso nevinih u svrhu gozbe nekolicine povlaštenih i moćnih?“ 173 Dvobroj iz 1978. godine posvećen je nemirnoj 1968. godini. Sama po sebi već dovoljno provokativna, tema je obrađena u nekoliko članaka, od kojih se jedan ba- vio studentskim pokretom, drugi kronologijom događaja, a treći je opisao događaje vezane uz Prag i Praško proljeće. M. Kalčić je u članku popratio šezdesetosmaške događaje u Jugoslaviji. Nakon tog temata, uslijedili su pozivi na „razgovore“ u Komi- tet Saveza komunista i Saveza socijalističke omladine, što je bila redovita praksa. 174 Isti je autor, već za prethodni broj, napisao dugačak i veoma informativan pregled fenomena kontrakulture: od njezinih temeljnih zahtjeva, idejnih nosilaca i najista- knutijih imena do opadanja njezina subverzivnog potencijala. Kao protuteža ovako globalnoj temi, koju su autori temeljito obradili, značajno je da su i jednoj lokalnoj temi pristupili s jednako puno žara i ozbiljnosti. Naime, sebi su u zadatak uzeli sprječavanje daljnjega propadanja kazališne zgrade u Puli. Kalčić proziva vlast: „Začuđuje stav GRADSKIH OTACA ( sic !) i način njihova skrbništva za duhovnu nadgradnju građana i radnih ljudi našega grada i šireg istarskog područja; ili možda prevladava mišljenje da su Puljani, već osam godina na- viknuti na takvo stanje, nezainteresirani – t ȁ , imaju oni doma dobru staru televiziju!?“ Jasno i glasno, ali i veoma poetično, nastavlja: „PRIVATNI INTERESI SU ZNAČAJNIJI OD OPĆEDRUŠTVE- NIH ( sic !) (u ovome slučaju kulturnih), a time i od progresa. (...) Izgleda da Pula priređuje sprovod vlastitoj kulturi. Kazališno će zdanje, zaključimo, svoju stotu obljetnicu vjerojatno dočekati u ruhu oronula, senilna starca s prosidbenim šeširom u ruci skupljajući sitniš za okrepljenje.“ 175 173 Biletić, 1977.: 15. 174 Dragun, 1992.: 93. 175 Kalčić, 1979.: 3.