Nova Istra

76 Mario KOLAR , Koprivnica REGIONALIZAM, ZAVIČAJNOST I DIJALEKTALNOST – PODRUČJA SUSRETANJA I RAZILAŽENJA „ U regionalnu književnost uvrstili bismo djela onih autora koji su rođeni/ živjeli/radili u određenoj regiji, odnosno one koji su s tom regijom presudno životno povezani, neovisno o tome o čemu i kojim jezikom pišu; u zavičajnu bismo književnost uvrstili djela koja afektivno govore o stvarnom, fikcionali- ziranom ili izmišljenom zavičaju, neovisno o tome tko ih je napisao i kojim jezikom; u dijalektalnu bismo, pak, književnost uvrstili ona djela koja su pisana nestandardnim varijetetima (tradicionalno zvanima dijalektima), neovisno o tome tko ih je napisao i o čemu govore... Bez detaljnih pregleda književnoga stvaralaštva u svim hrvatskim regijama, nikada nećemo dobiti potpunu, a ustvari pravu sliku hrvatske književnosti. Koliko god detaljno istraživanje književnoga stvaralaštva svih hrvatskih regija izgledalo (a mož- da i bilo) teško ostvarivo, mislim da bi mu ipak trebalo težiti kako bi se dobila što potpunija slika hrvatskoga književnog korpusa. U tome, konačno, i vidim glavni smisao hrvatskoga književnog regionalizma – unatoč, naime, partiku- larnosti koja mu je inherentna kao pojmu koji teži parceliranju, tj. regionali- ziranju, inzistiranje na hrvatskome književnom regionalizmu pokazalo bi se ustvari kao integrirajući čimbenik... “ Baveći se u nekim svojim prijašnjim radovima fenomenom književnosti na nestan- dardnim hrvatskim jezičnim varijetetima (čakavskim, kajkavskim i štokavskim), dakle fenomenom koji tradicionalno nazivamo hrvatskom dijalektalnom književ- nošću, neprekidno su mi se u razmatranje upletali dijalektalnosti srodni pojmovi – regionalizam i zavičajnost. Dodatno su me zbunjivali i autori koji su dijalektalnu književnost nazivali regionalnom (Lj.Wiesner, T. Prpić, S. Ježić) ili zavičajnom (M.