Nova Istra

77 Mario KOLAR HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Matković). A sada kada pokušavam pisati o fenomenu hrvatskoga književnog regio- nalizma, što je tema ovogodišnjih„Pulskih dana eseja“ na koje sam se rado odazvao, u razmatranje mi se, pak, neprestano upleću pojmovi dijalektalnosti i zavičajnosti. Jednako tako, kada u povjerenstvu za dodjelu Nagrade „Fran Galović“ za najbolju knjigu zavičajne tematike prosuđujemo kojoj ćemo je knjizi dodijeliti, razmišljamo o tome koju knjigu uopće možemo smatrati zavičajnom, odnosno što je to uopće zavičajnost, a pritom nam se nerijetko u razmatranje upleću pojmovi regionalizam i dijalektalnost. S obzirom na takvo očito neizbježno međusobno prepletanje tih tri- ju pojmova, odlučio sam u ovome eseju pokušati razmotriti koliko su ta tri pojma srodna, a koliko se možda i po čemu razlikuju. Tipovi mogućih odnosa U mnogim književnim djelima regionalizam, zavičajnost i dijalektalnost dobrano su isprepleteni. Među mnogobrojnim primjerima vidljivo je to npr. i u poemi Ivana Goluba Kalnovečki razgovori (1979.). Na tematskoj razini ta poema pisana mjesnim kajkavskim govorom autorova rodnog podravskog sela Kalinovca govori o djetinj- stvu u tome selu. Dakako da to ima mnogo dublje, dalekosežnije i univerzalnije dosege osim resentimentalizacije djetinjstva, zbog čega to djelo mnogi proučavate- lji smatraju i najboljim kajkavskim djelom druge polovine 20. stoljeća, među koje i sâm spadam, no u ovome nam razmatranju ti slojevi nisu u prvome planu, nego samo oni koji se tiču promatranja odnosa triju naslovnih pojmova. A ti su odnosi u savršenoj harmoniji: autor koji je rođen u Podravini (regionalizam) mjesnim kaj- kavskim govorom (dijalektalnost) piše o djetinjstvu u rodnom mjestu (zavičajnost). S obzirom na brojnost takvih primjera, s vremenom se očito počelo misliti kako su naslovna tri pojma ovoga eseja nerazdruživa, pa i međusobno zamjenjiva – regiona- lizam ujedno podrazumijeva zavičajnost i dijalektalnost, zavičajnost podrazumijeva regionalizam i dijalektalnost, koja ujedno podrazumijeva regionalizam i zavičajnost. Ako kao primjer uzmemo kajkavsku književnost, apsolutizacija takvoga stajališta značila bi da djela pisana kajkavštinom pišu samo književnici koji su podrijetlom iz pretežno (sjeverozapadna Hrvatska) ili djelomično (Gorski kotar) kajkavskih regija te da ta djela isključivo govore o njihovu (kajkavskom) zavičaju. No, za razliku od takvoga idealnog spoja regionalizma, zavičajnosti i dijalektalno- sti, postoje, dakako, i djela u kojima neki od razmatranih triju elemenata nedostaje. Ako ostanemo na kajkavskome području, koje mi je ipak najbliže i najpoznatije, naj- jednostavniji su primjer za to djela koja je napisao autor iz kajkavskih krajeva (regi- onalizam) i koja govore o njegovu kajkavskom zavičaju (zavičajnost), ali nisu pisana kajkavskim varijetetom (dijalektalnost). Kao primjer za to mogla bi nam poslužiti