Nova Istra

75 Sanja KNEŽEVIĆ HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS mišljenom susretu s Bogočovjekom on je još 1977. godine izrekao „ne“ pristajanju na ljudsko zlo. Ne pristajući na smrt, ne pristajući na neslobodu i, dakle, ne pristajući ni na rat – Milan Milišić odavno je preskočio zidine „Grada“. No, je li to učinila i hrvatska kul- tura koja tako lako zaboravlja sve ono i one koji su izvan granica njezina uskog, reklo bi se, očnog (ponekad interesnog ili sebičnog) vidokruga. Nije li priča o Gradu, čija je prva ratna žrtva pjesnik, filmska priča? Ne bi li za pjesnika koji nije želio silaziti u sklonište jer mu to nije dopuštala njegova suluda hrabrost i vjera u čovjeka i dobro trebao znati svaki hrvatski srednjoškolac?! Netko je nedavno kazao kako pjesnik za života umire nekoliko puta. UMilišićevoj sudbini zasad možemo pobrojiti tri smrti – prvu kada su mu oduzeli slobodu slobodnog pisanja zbog priče Život za slobodu, drugu kada je ne prihvaćajući rat postao njegovom prvom žrtvom, i treću – kada ga je matična, nacionalna kultura zaboravila. Je li neka od ovih smrti regionalnog karak- tera? Može li smrt biti regionalna? Je li Milišićev Krist iz neke pljesnjive dubrovač- ke konobe – regionalan? Čini se da u ovim pitanjima leži i odgovor u vezi s temom ovogodišnjih„Pulskih dana eseja“.