Nova Istra

124 ŽIVOT I DJELO VESNE PARUN Magdalena DYRAS te komentare kritičarâ i povjesničarâ književnosti. Osim toga, Danielewska citi- ra odlomke intervjuâ koje je pjesnikinja davala poljskim kritičarima i novinarima. Tako prevoditeljica dočarava pjesnikinjin lik te ukazuje na njezinu prisutnost u poljskom čitalačkom krugu i razloge neobične popularnosti. Pjesme Vesne Parun nadahnule su i Edwarda Zycha, koji je svoje prijevode objavljivao u brojnim časopisima te je konačno 2001. izdao zbirku Nemir ljubavi ( Niepokój miłości 7 ). Većina prevoditelja autori su uvoda u pjesničke zbirke Vesne Parun, koje uređu- ju po svojem odabiru 8 . Obično u uvodnim tekstovima navode biografske podatke i odlike njezina pjesništva. Karakteristike Parunove, upisane u takve tekstove, jesu sljedeće: rođena na otoku Zlarinu, žena posebnog senzibiliteta, za vrijeme rata iz- gubila je sve bliske muškarce iz obitelji, nakon rata sudjelovala je u gradnji pruge te se razboljela od tifusa... Njezina zbirka Zore i vihori (1947.) spominje se u svim tekstovima kao polazna i značajna točka ovoga pjesništva. Teme su vodilje Vesnina stvaralaštva priroda i ljubav. Edward Zych u pogovoru piše da je riječ o najbo- ljoj hrvatskoj pjesnikinji te najpoznatijoj autorici iz bivše Jugoslavije. Nju se naziva „kraljevnom hrvatskih pjesnikinja, koja prva u povijesti svoje zemlje živi isključivo od književnosti i za književnost“ 9 . U razdoblju od 1974. do 1989. godine njezine su pjesme bile 20 puta objavljene u brojnim glasilima, a prikazi kritičarâ pojavljivali su se u utjecajnim poljskim časopisima kao što su: Twórczość (Stvaranje), Nove knjige i Pismo 10 . II. Znanstveni komentar njezinu stvaralaštvu iznio je Julian Kornhauser, autor ma- gistarskog rada o Vesni Parun te znanstvenih članaka koje je objavljivao u časopi- sima Literatura na Świecie ( Literatura u svijetu ) i Pamiętnik Słowiański ( Slavenski dnevnik ). Julian Kornhauser ponudio je vlastito čitanje njezina pjesničkog svijeta, interpretacije i analize pojedinih pjesama. Prvi članak koji joj je posvećen, objavljen u Literaturi u svijetu 11 , naslovljen je „Spontano pjesništvo“ („Poezja spontaniczna“). U njemu se autor koristi odrednicama kao što su„žensko pjesništvo“ i„senzualistič- ki način pisanja“. Naglasak u Vesne Parun, po njegovu mišljenju, postavljen je na liričnosti iskaza (nešto manje nego na etičke kategorije) jer pjesnikinja primjenjuje 7 E. Zych, Niepokój miłości , Kraków, 2001. 8 Zanimljivo je da se neke pjesme pojavljuju u svim izborima pjesništva Vesne Parun, stoga mo- žemo uspoređivati pojedine prijevode. 9 E. Zych, n. dj., str. 121. 10 Twórczość , 1972.; Nove knjige , br. 12, 1977.; Pismo , br. 10, 1988. 11 J. Kornhauser,„Poezja spontaniczna“, Literatura na Świecie , br. 6, 1975., str. 92-101.