Nova Istra

117 Dubravka CRNOJEVIĆ-CARIĆ ŽIVOT I DJELO VESNE PARUN Privatna robinja i/ili javna hetera U dnevničkim zapisima sličnu situaciju zapisuje ovako:„nosit ću sa sobom umjesto batine, muški kišobran“ (Parun, 1987: 8). Svjesna je činjenice da će, kako kaže „zbog tog rekvizita“ biti „smatrana ne samo ekscentričnom i luckastom“ (Parun, 1987: 8). Promijenila je ulogu, preselila se „iz privatne robinje u javnu heteru“ (Parun, 1987: 19). Više nije Penelopa; ona je krenula na putovanje poput Odiseja. S otoka Zlarina uputila se u Zagreb, Novi Sad... Preuzela je ulogu, odnosno funkciju Čovjeka. No, njezin će se put, jer nije ni muškarac ni žena, jer je i muškarac i žena,„priviđati kao hrpa nereda i proturječja“ (Parun, 1987: 8). Ali, paradoksalno, ona je ta koja drži krov nad glavom svojim bližnjima. „Pod tim nezgrapnim muškim kišobranom, ja sam kroz svoj život pronijela što- šta što su doista ‘muška posla’. Kod mene se našao i taj amblem muškarčeve ovozemaljske biološke i antropo- loške nadmoći.“ (Parun, 1987: 18, 7). No, pod njezin su kišobran (jer je ipak riječ o određenoj vrsti queer , gotovo tran- srodne pozicije) „posrtale spodobe puste i životom uplašene, pjesnici posumnjali u svoje pero“ (Parun, 1987: 20). Izbjegavanje „suvišnosti“ lirikom ili Poetska riječ kao prostor patrijarhata Dodatno je intrigantno i začudno to da je njezin muški kišobran poetska riječ. Poetska je riječ za nju, dakle, prostor patrijarhata, pozicija moći, distanciranosti, specifične neosjetljivosti i ironije. „Žena iz crnog okvira: Budi ironična. Daleka. Kao da pišeš pismo (povuče zavje- su). Ili stihove.“ (Parun, 1989: 19). Suvišnost (stečenu rođenjem ili očevom kletvom) po vlastitoj je procjeni izbjegla na neobičan način: uzimajući u svoje ruke „muški, ...staromodni kišobran lirike“ (Parun, 1987: 19). Njime je „branila svoj identitet“ (Parun 1987: 19). To je bio privremeni zaklon i zaštita „pod koji će moći smjestiti udobno i sebe i svoj svjeto- nazor“ (Parun, 1987: 19). Lirsko, koje se nerijetko doživljava „ženskim“ jer je vezano uz senzualno, osjetil- no, emotivno, ona doživljava pozicijom moći, igranjem uloge, bijegom od života i svojega intimnog ja. Poezija je za nju statusni simbol, ali i „krletka“: