Nova Istra

116 ŽIVOT I DJELO VESNE PARUN Dubravka CRNOJEVIĆ-CARIĆ učiniti jest – postati vlasnicom ključeva krletke. „Zavrće duge rukave mornarskog kaputa stavlja na glavu mornarsku kapu, Po- segne u džep i nađe snop ključeva: Napokon vas imam! Crni ključevi svijeta, ljepši od svega! Ljepši i od svijeta samog!“ (Parun, 1989: 22) On mu se, doduše, ni imena ne sjeća („Starac: Veliš – ne zove se Dominik? Hmm... A da se nije zvao... Domjan?“, 1989: 12), ali je važno da je riječ o Njemu, Čovjeku. Relativiziranje kretanja, što putovanje jest? Istovremeno, Parunova relativizira putovanje, kao i kretanje samo. Naime, Marija otkriva kako je ona, zatvorena u krletci, putovala jednako uzbudljivim, ako ne i intenzivnijim svjetovima , oceanima i vodama negoli je to činio Odisej. „Marija: Ti si obišao svijet. Ispričao si mi svu besmislicu svoje muškosti. Ali i ja sam, znaj, preplovila jedan ocean, moreplovče, i sad smo jednaki! Marija: Tu su putovi kojima si ti prolazio, i putovi kojima je prolazio moj strah za tebe... Ti si se kretao, a ja sam mirovala. Ali tvoja misao ostala je ovdje, na tom pragu, a moja je – zaključana u toj krletci – obišla svijet! “ (Parun, 1989: 39, 46; kurziv D.C.C.) Preodijevanje Unatoč tomu, u drugom dijelu života, nakon svoje smrti (jer Marija za sebe govori – „ja sam mrtva. Mrtva Marija...“), Marija ili Vesna odlučuje se za promjenu. Ona govori: „Ne, ja nisam žena!“ (Parun, 1989: 36), kao i: „Ne, ja više neću da sjedim u kući pokraj mora i čekam (...), Ja nisam više mornareva žena“. (Parun, 1989: 8) Uzevši ključeve, zaključavši mornara, ona se odlučuje za odlazak. Preuzela je „mušku ulogu“ i njegovu Strast: „Marija: Došao je napokon trenutak da zamijenimo uloge, Odiseju... Spavaj samo, mužu (...) ovaj trenutak sam čekala! (S konopca se spuštaju hlače i mornar- ska bluza)... Izađe preodjevena u mornara i zagleda se u zrcalo. A što ću s ovom dugom kosom? (...) Marija se, naime, presvlači iz ženskih u muške haljine, s namjerom da odreže kosu (od koje namjere odustaje), napušta zlatnu krletku i u nju zaključava Odiseja, Muškarca, Muža koji se vratio kao Stranac.“ (Parun, 1989: 8, 21, 22)