Nova Istra

115 Dubravka CRNOJEVIĆ-CARIĆ ŽIVOT I DJELO VESNE PARUN U trenutcima pomanjkanja dnevne svjetlosti, „u mraku“, u prostoru „hodnika“ ona se trajno spotiče upravo o taj snažni simbol moći, „vrišteći od straha“. Strah za sebe, ali i za drugoga („strah za tebe“) jedna je od emocija kojoj ona, Suvišna, ne može umaknuti. U Mariji i mornaru Marija govori o dijelu života u kojem je bila poslušnom Penelopom, koja čeka svog Odiseja. No, i ovdje je riječ o zabludi: njezin muškarac koji žudi za pobjedom, avanturom, novcem i moći nije Odisej. On je tek jedan od mornara, a kasnije i lučki radnik: „Ovako sam ja čekala jednom davno, kad sam bila mornarova žena. U bijeloj kući koju su zapljuskivali valovi sjedila sam kraj prozora i vezla. Čekati. Čekati, čekati! (...) Živjeti danas znači – čekati.“ (Parun, 1989: 7, 16) Živjela je na način koji je naslijeđen, bila je jedna od žena u crnom okviru. („Opet su me zaključali u krletci i otišli.“; Parun, 1989: 11) „Zaključao me u kulu kraj mora, i iščezao. Zaključao me u jednu jedincatu mi- sao pod nebom, koja treba da me ispunja do kraja života: u misao o njegovom povratku!“ (Parun, 1989: 11) Stavljena je u poziciju Penelope, one koja čeka svoga mornara. Zatočena u staklenoj krletci. Zaključana od Oca, koji zagovara i održava na životu patrijarhalnu matricu, dr- žeći je zatočenu kako bi dočekala – muža-stranca. On je vlasnik ključeva njezine tamnice, a ključevi su također simboli patrijarhal- nog poretka. „Dolazim ovamo zbog toga svaki dan. Možeš se roditi da budeš ključar morna- reve žene, kojoj si k tome i otac...“ (Parun, 1989: 14) Ključevi i brave Ključ također pripada istom prostoru moći, baš kao i muški kišobran. Parunova kaže: „Oni koji otvaraju i zatvaraju vrata uvijek istim patrijarhalno posvećenim masiv- nim ključem – imali su sreće da ih dopadne muški kišobran dovoljno prostran i izdržljiv, da drže ne okupu – kako je red – sve svoje (...) štićenike, i one dobrovoljno podčinjene i one nasilu.“ (Parun, 1987: 11) Ključevi su, dakle, muški princip, koji ulazi u bravu, otvarajući ili zaključavajući škrinju, ormar, vrat, kuću, krletku. No, Marija ili Vesna shvaća kako „tamnica (u kojoj se našla) nema ni brave ni ključa“. (Parun, 1989: 14) Ključevi kojima se nada nikada neće otvoriti bravu njezine krletke, muškarac nikada neće imati odgovarajući ključ. Ono što jedino preostaje, ono što ona mora