Nova Istra

105 Vinko BREŠIĆ ŽIVOT I DJELO VESNE PARUN Matičević najavio da će u sklopu Šoljanovih dana 2016. tema biti Vesna Parun, odmah sam rekao da ću govoriti u autobiografijama Vesne Parun. Nisam govorio, ali sam, evo, ponešto zapisao. 2. Hrvatsku sam autobiografiju počeo istraživati još za svojega prvog boravka na Sveučilištu Ruhr u Boc-humu, potaknut tamošnjim trendovima u ovoj literaturi koji su dopirali iz Amerike, najprije za- hvatili Francusku, a onda Njemačku i tako redom. Rezultat je bila zbirka od 147 autobiografija hrvat- skih pisaca 19. i 20. stoljeća, koju, međutim, nitko u Zagrebu nije htio objaviti. Tek mi je jedan urednik sugerirao da to„malo preradim“ i od svega napravim leksikon pisaca – vjerojatno potaknut Frangešovim leksikonom u prilogu njegove Povijesti iz 1987. (Tako su toga trenutka stvari stajale ne samo s autobiografijom, nego i s književnom historiografijom!) Tek će pred kraj rata pravo zanimanje po- kazati dvojica Boža, Čović i Rudež, u gradskome AGM-u, pa je moja knjižurina napokon izišla poslije punih deset godina čekanja. Na njezinim stranicama od 1259. do 1262. prostor je zauzimala Vesna Parun: crno-bijela fotografija – dobro poznati pjesnikinjin portret pun samosvijesti i za- vodljivosti, Vesna Parun o Vesni Parun , pa biografija s bibliografijom i ovaj komen- tar: – Autobiografiju u trećem licu Vesna Parun o Vesni Parun autorica je obja- vila u pogovoru svojoj knjizi Začarana čarobnica (1993). Autobiografskoga je značenja i njezina knjiga Krv svjedoka (1988). Uz kratku anketu pod naslovom „10 indiskretnih pitanja“ u zagrebačkome tjedniku Globus 1958. objavljena je i Paruničina prva autobiografija pod naslovom „Autobiografija u deset rečenica“. Nakon teksta ove desetrečenične autobiografije, koju sam, kao i još neke, pro- našao u zagrebačkome Globusu iz pedesetih, nastavljam kako je „zagrebačkome Ve- černjem listu pjesnikinja otkrila podatak da je u Hrvatskom narodu 1944. objavila tri pjesme ( Sjećanje na zimu , Pohod mora , Selu za Badnje veče ) pod pseudonimom Pave Versa “. Uslijedio je dotični članak s anegdotom u čijem je središtu sveznajući Lem Kamen iliti Margan Tadeon, tj. Dragutin Tadijanović, koji je – dakako – toga Vesna Parun Vinku Brešiću, 1995.