Nova Istra

344 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Josip KRAJAČ su Blitvini!“ (B,I,81), uglavnom, no da i nije tako, mora se priznati da se Barutanski ličnošću svojski poistovjetio „s podrijetlom“ pa, tim gore, građenjem ličnosti po svo- joj zamisli dolazi na isto, naime ponaša se kao da jest tako s njim – dakle, da ima plemenito podrijetlo. I to je sve kao alibi podrijetla i sjećanja Kristijana Barutanskoga. Nekako nedo- statno, ali dovoljno da ostanu problemi u izrastanju ličnosti i nemogućnosti uključi- vanja u sredinu i generaciju, a razlog je, očigledno, stečena razlika u staležu i jeziku i, svakako (osim oca), prazno mjesto majke, koje će se kao konstanta opredmeći- vati u promašenim varijantama njegove investicije libidnoga u erotsko kao stanje „nečiste savjesti“, ili pak investicija u spekulativno-filozofsko koje dakako odgađa, i umekšava, odnos sa ženama. Eto, činjenice govore da (i) umjesto majke Kristijan nasljeđuje prazninu, dakle i tu prazninu treba nadoknaditi. Rano je Kristijan osjetio potrebu zamjene za majku. Nielsova je majka zauzela mjesto zbiljne majke i nado- mjestak majčina izbivanja u konstituiranju emocija mladoga čovjeka: „Barutanski je bio iskreno zaljubljen u Nielsovu mamu.“ (B,III,125) I svojim se reminiscentnim sjećanjem često vizualno i emotivno zapliće u suptilne mladenačke doživljaje vezane uz Nielsenovu mamu.„Nezaboravno priviđenje obrisa gole boginje kroz sivoprozir- nu koprenu svilene suknje. Godinama ostala je Kristijanu Barutanskom prozračna pojava Nielsenove majke kao slatka pomisao kojom se tako često uspavljivao, pa kad bi ga poljubila od vremena na vrijeme kao svog ljubimca, oblila ga je čudna rumen, i još danas on osjeća njenu vrelu usnu kako dodiruje njegovo dječje čelo kao gorući pečat.“ (B,III,126) Kristijanovo sjećanje prate bogate senzacije u čijem kontekstu izrasta žena: cvjetale su jabuke, rano proljeće, dečki, hladna konoba, mama obasjana punom svjetlošću, u kontrastu s polumrakom, prikazala se divna, plava, visoka, vit- ka žena, nadnaravna boginja, plisirana svilena suknja, obrisi njenih bedara i nogu, u svjetlosti sunčanoj; pa dalje: vrele usne, dodir čela, kao gorući pečat... Kristijanove su percepcije platonske, bajkovite, i percepcije viteza i romantika: plava, vitka, „model za jednu divnu boginju sa zlatnim kopljem i oklopom“. (B, III/120) Boginja zaziva mitološke scene, a čedna i mila gospođa ozbiljuje mladenačku ljubav; ili se sve pak pričinja snažnom, senzitivnom percepcijom, kao što se svilena suknja, bedra, vrele usne pričinjaju tjelesno-erotskom percepcijom. Sve to živi u emotivnom košmaru mladića i obnavlja se kao senzualna potreba u odrasla čovjeka. Sva je ta vizualna, olfaktivna (mirisalo je po vaniliji), gustativna (mamin pekmez od šipka) i taktilna (vruće usne, mamina postelja) naslada i mòra pratila Kristijanovo odrastanje, i sve su to „mali potočići rekodirani u maminom krevetu“. 19 „I majku sam mu poznavao. Bila je mila gospođa! Kada sam trinaeste pobjegao 19 Sigmund Freud, u: G. Deleuze – F. Guattari, Anti-Ed ip, str. 221.